Kratki utorak ugošćuje redatelja Wernera Nekesa

8. travnja u kinu Tuškanac u Zagrebu Kratki utorak ima čast ugostiti jednog od najvećih autora njemačkog i svjetskog eksperimentalnog filma - Wernera Nekesa. U okviru njegove mini retrospektive prikazat ćemo šest kratkih i jedan dugometražni film, koje će najaviti sam autor

Vezane vijesti

Werner Nekes počeo se baviti s filmom nakon studija lingvistike i psihologije. Ideja mu je bila osloboditi ga naracije i organizirati s obzirom na vremenske jedinice i strukturalne sisteme. U tu svrhu definirao je film kao prostor između dva kadra tj. rad kojeg mozak mora napraviti da bi spojio dva kadra. Uveo je i pojam 'kine', kao najmanju filmsku jedinicu. Postao je poznat nakon što njegovi strukturalni filmski eksperimenti 'Jüm-Jüm', 'Gurtrug Nr.1' i 'Gurtrug Nr.2' nisu primljeni na festival u Oberhausenu 1967. To ga je motiviralo da osnuje vlastiti kontrafestival, a kasnije i organizaciju filmaša Hamburg cooperative.

Nadolazećih godina snimio je mnoštvo kratkih i dugih filmova (oko stotinjak), uglavnom sa 16mm kamerom, u kojima je dalje razvijao svoju radikalnu estetiku, a paralelno je putovao svijetom držeći seminare i predavanja o filmskoj teoriji. Iako često neshvaćeni od publike, njegovi filmovi izazvali su hvalospjeve legendi eksperimentalnog filma kao što su Stan Brakhage i Norman McLaren, što je dovelo do toga da su Nekesove retrospektive organizirane su na najvećim svjetskim festivalima i muzejima, ukljućujući njujoršku MOMA-u i Documentu u Kasselu

Osim svog redateljskog rada Werner Nekes poznat je i po arhivističkom. Naime, on je dugogodišnji sakupljač i vlasnik jedne od najvećih zbirki predfilmskih naprava na svijetu. O 500 godina predfilmskih eksperimenata, koji uključuju kako razne camere obscure tako i peep-show iz 17. stoljeća, snimio je i izuzetno hvaljenu seriju dokumentarno edukativnih filmova 'Media Magica', a postoji velika mogućnost da ćemo uskoro izložbu njegove zbirke vidjeti i u Zagrebu.

U programu kratkih filmova prikazat će se 6 naslova koji se protežu kroz 15 godina autorovog stvaralaštva, od 1966. do 1981. Iz programa izdvajamo 'Jüm-Jüm', dobitnika nagrade njemačkih filmskih kritičara za najbolji njemački kratki film 1970., šarenu ritmičku igru ogromnog nacrtanog penisa i djevojke na ljuljački koja se poigrava s gledateljevom percepcijom. Tu je i 'Gurtrug Nr. 1' kojeg je Stan Brakhage nazvao 'prvim evropskim filmom koji mu se sviđa nakon onih Petera Kubelke'. Gledat ćemo i meditativni eksperiment sa svjetlom, prostorom, teksturom i sjećanjem 'Hynningen', koji je dobio njemačku inačicu Oscara za najbolji kratki film 1975.

Za kraj tu je i 'Beuys', u kojem najprovokativniji stvaraoc poslijeratne Njemačke, legendarni Joseph Beuys snimljen kao 'kinetička skulptura' objašnjava svoj pogled na umjetnost. Film je osvojio nagradu njemačkih filmskih kritičara za najbolji kratki film 1981. Valja napomenuti da su filmovi 'Jüm-Jüm' i 'Beuys' nastali su u kolaboraciji s Nekesovom dugogodišnjom suradnicom Dore O. Na Kratkom utorku gledat ćemo i Nekesovo najpoznatije dugometražno djelo 'Uliisses', koje je 1982. dobilo nagradu za film godine na prestižnom London Film Festivalu, a proglašeno i je najboljim njemačkim filmom 1983. od strane tamošnjih filmskih kritičara. Radi se o djelomičnoj ekranizaciji 'Uliksa' Jamesa Joycea (i posljedično Homerove 'Odiseje'), ali i eksperimentalne kazališne predstave Neila Orama 'The Warp'. Ta predstava koja u deset činova (zapravo samostalnih predstava) priča o putovanju jednog mistika kroz nekoliko stoljeća ima kultni status zbog svog 22-satnog trajanja, zbog čega je i zavedena u Guinessovoj knjizi rekorda kao najdulja predstava na svijetu. U Nekesovom filmu glumi originalna postava s praizvedbe 1979., u kojoj je i slavni britanski glumac Jim Broadbent. 'Uliisses' je jedinstveni filmski eksperiment kojeg su kritičari opisivali kao 'jedno od najbizarnih filmskih putovanja ikad viđenih', 'fascinantnu pikarsku erotsku avanturu' i 'remek-djelo vizualnog jezika u kojem je Nekes revolucionarizirao sliku onako kako je Joyce riječ'. Sam autor pak kaže da je njegov film zapravo 'Homersko putovanje kroz povijest slikanja svjetla koje pučki nazivamo fotografijom i filmom'.