Jeste li ikada bili na koncertu čije dvije trećine protječu u izvedbi pjesama koje prvi put čujete? Animal Collective su u utorak navečer u dvorani Jedinstvo svojom blesavom i djetinjastom elektro psihodelijom zagrebačkoj publici pokazali da takav doživljaj nije ništa neobično i da bi koncerti u budućnosti, umjesto ponavljanja naučenog, mogli otvarati nove horizonte
Zahvaljujući činjenici da ih je, kao i mnoge prije njih, isfurao proto-indie website Pitchfork, putnik namjernik bi mogao zgurati Animal Collective pod izlizani prefiks indie, i gadno se iznenaditi kad na njihovom koncertu shvati da tu nema ništa od moćne ritam-sekcije, autističnih vokala i rastrzanih gitara. No četvorka iz Baltimorea jedan je od rijetkih uistinu nesvrstanih bendova, koji ponajbolje oslikava eklektični duh 'nultih'. Njihova zvučna kulisa zasnovana je na bučnoj i uvrnutoj elektronici, kroz koju se razaznaju isjeckani dub, trance i latino ritmovi. Preko njih katkad lijepe jekom obojene višeglasne harmonije, stvarajući teško prohodan, ali iznimno uzbudljiv psihodelični ugođaj. Od gomile sličnih eksperimentatora izdvaja ih jedinstvena vještina kombiniranja ovih elemenata i sposobnost da tu i tamo ubodu i uistinu pamtljivu, a opet uvrnutu pop pjesmu.
Animal Collective u Zagreb došli su drugi put, dvije i pol godine nakon što su svojim stroboskopski nabrijanim nastupom otpuhali Teatar &TD. U međuvremenu je njihov posljednji album 'Merryweather Post Pavillion' pobrao lovorike, pa ga je Uncut neskromno nazvao 'jednim od prijelomnih američkih albuma novog tisućljeća', a horde hipstera su formirale oduševljenu i vjernu sljedbu benda. Svoj status cementirali su prije mjesec dana nastupom na renomiranom kalifornijskom festivalu Coachella, o kojemu se na internetu raspredaju bajke. Za ugled ovog hiperaktivnog benda podjednako su važni solo albumi njegovih članova, pa tako Panda Bear s ovogodišnjim albumom 'Tomboy' zgrće komplimente, baš kao i Avey Tare s prošlogodišnjim 'Down There'. Nije tajna da četvorka već neko vrijeme kuha i novi album u čijem nastanku su sudjelovali svi članovi, pa je koncert u Zagrebu bio i dobra prilika za provjeravanje novih pjesama.
No što kad se koncert pretvori upravo u ekstremni oblik testiranja novog materijala? Animal Collective su, naime, u vrućem i zagušljivom Jedinstvu pred oko 500 ljudi izveli svega četiri objavljene pjesme, a ostatak materijala činilo je devet novih, koje će izaći na novom albumu, EP-ima, ili kako ovaj nepredvidivi bend već odluči. U bizarnom mikrosvijetu ovog kolektiva, nove pjesme predstavljaju još jedan iskorak u nepoznato. Po strukturi najbliže njemačkim kraut rock eksperimentatorima, one se rasipaju u fluidnim, ponekad sjeckavim ritmovima i masnim basovima, uz vokalne harmonije koje katkad zvuče kao da su stigle s one strane razuma.
Prve redove je, reći će znalci, zauzela fanatična ekipa pretežno iz Slovenije koja je bila spremna čak i na novi materijal. Dobar dio publike ipak se vrpoljio uz poznate pjesme, ili se prepustio psihodeličnoj kombinaciji ustrajnosti benda i šarolikih projekcija s video beama. Većina onih koji su bili na koncertu u Teatru &TD bili su razočarani jer je bend ogolio mističnost omotanu dimnom zavjesom, stroboskopima i grlenom jekom. Ispalo je da su se najbolje proveli oni koji nisu očekivali ništa – dobili su koncert koji pobija stereotipe, koncert na kojemu um ne razlikuje poznate i nepoznate informacije, već se prepušta novom iskustvu. A nije li to upravo smisao današnjeg percipiranja glazbe, koju ionako skidamo prije nego je objavljena?