Marcus Füreder, poznatiji kao Parov Stelar, živi i radi u Linzu u Austriji. Počeo je kao klupski DJ sredinom devedesetih, no ubrzo je krenuo stvarati svoju glazbu, od 2004. koristeći ime Parov Stelar. Još je prvim albumom 'Rough Cuts' osvojio plesne podije i lounge barove kombinacijom nu-jazza, elektronike i housea, stekavši nadimak predvodnika electro swinga. U Šibeniku će na festivalu Terraneo sa svojim bendom predstaviti šesti studijski album 'The Princess'.

Je li vaš novi album 'The Princess' nastavak onoga po čemu vas poznajemo ili nešto posve novo?

Svi su moji albumi na neki način povezani. Ali ne u smislu da možeš reći kako je ovaj novi 'Kum 3' ili tako nešto. Prirodno je da glazbenik na novom albumu želi stvoriti nešto novo, ali je isto tako važno pobrinuti se da njegov stil i potpis budu prepoznatljivi i u tom novom komadu.

Koja je onda glavna razlika između 'The Princess' i njegovih prethodnika?

Za početak, trebalo mi je dulje da ga završim. Ili, točnije, dao sam si više vremena za to. Dvije i pol godine. Plan je bio da album izađe puno ranije, ali ovog sam puta odlučio čekati dovoljno dugo da budem sretan zbog onog što je snimljeno i da mogu sa sigurnošću reći – sad sam gotov. 'The Princess' je manje eksperimentalan od 'Shine' i 'Seven and Storm'. Važno mi je da se u mojim pjesmama odražavaju različite faze i iskustva mog života. Zato na ovom albumu ima toliko različitih iskustava i pristupa.

Postoji li bliska veza između ovog albuma i prethodnika 'Coco', koji je sličan kada govorimo o složenosti materijala i nije u istoj kategoriji 'konceptualnih' albuma?

Definitivno postoje sličnosti. Dvostruki CD koji djeluje kao podjela između dva aspekta glazbe, naprimjer. Osobno vjerujem da je CD 1 posve različit od 'Coco' i osjećam se posve drugačije kada slušam ovaj album. Pjesme su puno atmosferičnije i zrelije.

Spomenuli ste da vaša glazba odražava različite trenutke vašeg života. Prvi CD 'Princess' nije toliko mračan kao 'Coco' – govori li to o tome kako se razvijao vaš život u zadnje dvije i pol godine?

Da, definitivno. Prije me fasciniralo sve mračno, prljavo, patnja, seksualna apstinencija s ciljem povećanja seksualnog iskustva itd. Ali u zadnje dvije godine to se promijenilo. Kao što kaže stara izreka, čaša je sada polupuna, ne poluprazna. Mislim da se može čuti i osjetiti da je ovo novo djelo i da sam ovih dana puno pozitivnija osoba. Mislim da je teže zadiviti i zadovoljiti ljude nečim divnim, nego nečim destruktivnim. Spaljivanje kuće je vjerojatno puno uzbudljivije i spektakularnije nego gradnja, ali je također puno lakše...

Što je razlog toj pozitivnoj promjeni?

To je razvoj koji je velikim dijelom ovisio o snazi moje volje i želji za promjenom, također i o samopouzdanju. Primijetio sam da kada radim s mlađim glazbenicima, oni se puno više vole fokusirati na tragičnu stranu života i stalno pokušavaju procesuirati te emocije. Puno toga ima veze sa samopouzdanjem, kao što sam već spomenuo, samopouzdanjem da se jednostavno kaže 'da' nečemu što može biti riskantno i nesigurno. U tim je okolnostima uglavnom lakše reći 'ne'. Imati stav 'da' znači imati i čvrst stav o nekim stvarima - moraš prihvatiti to da će te možda kritizirati zbog odluka koje si donio, što nije uvijek lako. Prihvaćanje kritike za 'ne' jest puno lakše. Takav sam ušao u projekt 'The Princess', pozitivno, i sto posto ostajem iza toga.

Zašto naslov 'The Princess'?

Po mom mišljenju, 'The Princess' predstavlja glamur, šljokice i sve što ljudi povezuju sa životom glazbenika. U isto vrijeme naslov predstavlja i mračnije strane koje možda i nisu primjetne na prvi pogled – pritisak da se bude zaglavljen u jednoj ulozi i potreba da se ispune očekivanja te uloge, dok u isto vrijeme želiš pobjeći od toga.

Kako biste sažeto opisali album?

Album sadrži vrlo zrelu melankoliju, koja graniči s pesimizmom, ali nikada ne prelazi u njega. Istovremeno, posebno na drugom CD-u, album vam pruža priliku da zaboravite, da samo zatvorite oči i uronite u tulum, da slavite i upijete pozitivnu energiju koja dolazi s glazbom.

Na prošlom ste albumu surađivali s puno nezavisnih glazbenika, ali ovog ste puta odabrali raditi s ljudima koje već poznajete. Zašto?

Da, na kraju se sve pretvorilo u obiteljski posao - Lilja Bloom) je naravno opet sa mnom, no ovog sam puta intenzivnije surađivao sa svojim koncertnim bendom na albumu, puno više nego prije.

Imaju li ti drugi glazbenici utjecaj na samo skladanje materijala ili su samo izvođači?

Recimo to ovako – oni su izvođači s puno slobode za eksperimentiranje. Ja im objasnim osnove i glavna ideja za pjesmu uvijek polazi od mene. Svi glazbenici također imaju svoje solo projekte pa nitko od njih nema želju biti u centru pažnje u mojim projektima. Vrlo je lako moglo biti i obratno, da sam ja njihov izvođač. No kada je moj projekt u pitanju, ja postavljam temelje, a ostatak se onda gradi na njima, što znači da je ta sloboda dosta ograničena. Svi smo mi dobri prijatelji i jako se dobro slažemo, tako da nema nikakvih problema oko toga. Iskreno, pjevači su ti koji imaju najveću šansu odlutati od mojih uputa i nametnuti svoje mišljenje, ali tada se na kraju svi lako složimo oko toga, bez problema.

Što su bili najveći utjecaji novog albuma?

Iskreno, uglavnom nova glazba. U njoj trenutno nalazim najviše inspiracije. Jako mi se sviđa zadnji album Musea, kao i stvari objavljene na specijalima Kitsunea i Etage Noira. Mislim da ne treba postojati ikakva veza između onog što netko sluša kod kuće i onoga što producira, ali naravno da moraš moći i sam uživati u onome što si producirao. Zanimljivo je objektivno pogledati sebe i glazbu koju slušaš, analizirati koje si elemente izbacio, a koje iskoristio kao utjecaj pri stvaranju svoje glazbe. Također mi je jako uzbudljivo kada saznam da fanovi moje glazbe imaju sličan glazbeni ukus, iako je riječ o glazbi koja nema nikakve veze s glazbom koju stvaram. Veza leži u činjenici da je uvijek riječ o emocionalnoj pop glazbi koja u isto vrijeme ima i snažan underground karakter.

Kako će izgledati koncertne izvedbe novog materijala?

Mi nismo tradicionalni bend koji ima plan za svaku turneju i strogo ga se drži. Još se uvijek doživljavam kao producenta – stalno radim electro, klupsku glazbu koja se lako može objaviti kao singl ili EP. Ovaj je album tek jednostavan način da se te pjesme prikupe i predstave na jednom mjestu. Stalno dodajemo nove pjesme na naš repertoar i razvijamo svoj nastup uživo. U 2011. smo imali posve drugačiju set listu u usporedbi sa 2009. Sa svakim albumom toj ćemo listi dodavati nove naslove, naravno, a usto ćemo svirati gotovo sve pjesme s drugog CD-a, albuma 'Coco', kao i nekoliko klasika.