Gotovo dva stoljeća prošla su od Hrvatskog narodnog preporoda čijim se domoljubnim pjesmama, hrvatskim budnicama na svom albumu prvijencu metaforički zaogrnuo Le Zbor - prvi hrvatski lezbijsko-feministički zbor
U želji da svoje poruke i pjev prošire izvan relativno ograničene vlastite supkulture, Le Zbor je pod paskom svoje voditeljice, vrsne pjevačice i aranžerke Lidije Dokuzović i grupe Vergl Grind snimio album obrada koji svojim društvenim angažmanom znatno nadvisuje mnoge domaće pop i rock skupine.
Naslovi što ih je Le Zbor odabrao za svoj prvijenac potječu iz cijele regije, ne samo iz hrvatske tradicionalne i pop kajdanke. Tu su neke od revolucionarnih pjesama koje su obilježile Balkan i Europu: 'Katjuša', 'Ay Carmela', domaće partizanske 'Po šumama i gorama' i 'Crveni makovi', popkulturna opća mjesta 'Das Model' Kraftwerka, 'Personal Jesus' Depeche Modea i 'Riječke pičke' Leta 3 te sasvim osebujni etno komadi poput staroslavenskog tradicionala 'Dodolska'.
Naslov prvijenca Le Zbora isprovocirat će na reakciju ponekog zagriženog desničara/ke, no ono što je već zasigurno moguće predvidjeti jest to da će ova odvažna i vokalno ofenzivna ženska skupina svojim pjesmama podići vidljivost LGBTIQ populacije i posuditi glas onoj tihoj, bezglasnoj većini koja
ne podržava prodor neofašističkih i nacional šovinističkih ideja koje Europom ponovno kruže poput kužnog vjetra. Iako dolaze iz queer zajednice, poruke koje Le Zbor šalje nisu isključivo usmjerene na vidljivost queer zajednice i njihovih prava, već na univerzalne građanske kategorije: socijalnu pravdu, antifašizam i toleranciju među ljudima.
Naravno, nije sve kod Le Zbora obojeno isključivo ozbiljnim revolucionarnim i antifašističkim bojama. Testosteronski, muški hit 'Moja mala nema mane' koji po zadimljenim kavanama i pod sajmišnim šatorima rasturaju tamburaši ili starogradski šmekeri poput Zvonka Bogdana, Le Zboruše prevode u veselu i feštarsku lezbijsku romansu, a na sličan su način razbarušile i makedonski tradicional 'Jovano, Jovanke'. Neće li svakoj sretnoj ili nesretnoj zaljubljenoj lezbijki oko zasuziti kada Le Zboruše grlato zapjevaju 'Jovano, Jovanke, tvojata majka/mori tebe ne te pušta/kaj mene da dojdeš dušo/srce moe Jovano.'
Šarm djevojačkog prkosa i pjevačke strasti Le Zbor je šeretski pokazao i u revolucionarnoj borbenoj 'Katjuši', jednoj od najkraćih, ali i najsugestivnijih izvedbi na 'Hrvatskim budnicama'. U sličnom ključu na albumu je svoje mjesto pronašla i stara antifašistička 'Crveni makovi' Mihovila Pavleka Miškine, pjesma manje poznata najširem auditoriju, koju s nostalgijom pamte stari NOB-ovci.
Ritmički, plesni i partijanerski potencijal svakako nosi i sjajna obrada Lollobrigidine 'Moj dečko je gej' u kojoj je ova pjesma, zahvaljujući dojmljivom aranžmanu i doprinosu Vergl Grinda dobila i svoj pomalo psihodelični etno premaz.
Na žalost njihovih vjernih pratitelja, Le Zbor na album nije uspio uvrstiti neke od pjesama iz njihovog redovnog koncertnog repertoara poput 'Suade', 'Candy Says' ili 'Chapel of Love', no snimljenih 12 pjesama dovoljno dobro pokazuje glazbeni karakter i idejni background ovog zbora.
Borbeno i tenzično otpjevale su najpoznatiju partizansku 'Po šumama i gorama', a među izrazito originalna nova čitanja valja ubrojiti drsko i samouvjereno izvedenu Depeche Modeovu 'Personal Jesus'.
Vjerujem da za kraj nije slučajno ostavljena baš 'Internacionala', kojom je izvrsno pogođen aktualni trenutak pokreta Occupy - globalnih prosvjeda protiv kapitalizma.
Kao marcipan na tortu sjeo je provokativan, humoran i dojmljiv likovno-vizualni dio CD-a za koji su zaslužni poznata osječka slikarica i stripašica Helena Janečić i dizajnerski studio Kuna zlatica. Janečić je dugogodišnja suradnica Le Zbora i njezini akrili na platnu na kojima je u različitim kontekstima prikazan Le Zbor ispunili su knjižicu, a jedan od ponajboljih radova koji prikazuje jednu od Budnica (članica zbora) kako budi usnulu Hrvatsku poljupcem, odabran je za naslovnu sliku ovitka. U humorno subverzivni koncept cijele priče uklapa se i specifično pakiranje albuma izveden u tehnici origami.
Hrvatski i regionalni eter prepuni su zborova, klapa i pjevačkih društava koji poput pukog suvenira statiraju na turističkoj razglednici, u želji da otpjevaju koju solidno honoriranu gažu pred radoznalim turistima ili razgaljenim sunarodnjacima. Le Zbor je skupina koja ne promovira krotki i umilni ženski pjev, već angažirano poziva na toleranciju drukčijih, antifašizam i socijalnu pravdu. Zadatak je to kojeg se tek usputno i proceduralno dotiču hrvatski političari i javni radnici.
Nadajmo se da će na koncu i publika prepoznati radiofoničan potencijal pjesama s Le Zborovog debija, albuma na kojem je zborsko pjevanje znalački umiješano s rock kulturom, društvenim angažmanom i aktivizmom. Od ovog koktela nećete se otrovati, možete samo zadobiti novu dimenziju gledanja na glazbu i svijet oko sebe.
Le Zbor 'Hrvatske budnice', Dirty Old Records 2012.