Samo otvorenje pred prepunim SC-om prošlo je bezbolno i opušteno, bez pretjeranih govorancija. Direktor festivala Boris T. Matić i izvršni direktor Hrvoje Laurenta naizmjence su ukratko iznijeli brojke festivala, sponzore i nužne zahvale, a sve to uz brzinski engleski prijevod prevoditelja obučenog u maskotu.

Čast da otvori jamesbondovski ZFF 007 pripala je dogradonačelnici Grada Zagreba, Jeleni Pavičić Vukičević koja je u govoru istaknula veličinu Festivala: 'Zagreb Film Festival jedan je od najvećih kulturnih događaja u Zagrebu te sve značajniji i u međunarodnoj konkurenciji. Zagrepčani su veliki ljubitelji i poznavatelji filma, što pokazujete i vi svojim večerašnjim brojem.' Tim riječima otvoren je Festival koji će u sljedećih sedam dana i devet programa zagrepčanima ponuditi preko 90 filmova iz 30 država. A sudeći prema filmovima s otvorenja, bit će to festival prepun pravih poslastica sedme umjetnosti.


'Ciao mama' – odlazak kao bijeg od problema

Prvi film koji je prepuna dvorana SC-a mogla vidjeti hrvatski je predstavnik u službenoj konkurenciji kratkog filma na ovogodišnjem Canneskom filmskom festivalu, 'Ciao mama' Gorana Odvorčića. Film snimljen u krupnom kadru govori o bijegu od životnih nezadovoljstva i razočaranja. Baš kao što kamera ne otkriva gotovo ništa osim izraza lica majke (Asja Jovanović) i kćeri (Andrea Rumenjak), tako nam ni priča ne otkriva ništa osim samog trenutka majčina bijega iz očaja koji se poklopio s kćerinim pokušajem samoubojstva.

Film prvenstveno prikazuje (začudo) ravnodušne emocije akterica. U trenutku kada bismo očekivali ogoljavanje do same srži problema i emocije, majka i kći zadržavaju duboku distancu unutar koje su se ugurale sve sile razočaranja i nerazumijevanja i koju ne mogu slomiti ni potezi krajnjeg očaja. Tmurnost i uznemirenost filma pojačava kamera koja nervozno prelazi s majčinog lica na kćerino i na taj ih način izlaže u svoj njihovoj 'golotinji'. S druge strane gledatelju ne dozvoljava da uhvati širinu priče niti da spoji likove u istom, 'pomirbenom', kadru.

'Machan' – odlazak koji pokušava riješiti probleme

U odličnoj humornoj drami 'Machan', za razliku od 'Ciao mama', odlazak nije bijeg od problema, već očajnički, ali i jedini mogući pokušaj njihova rješavanja. Životarenje u najsiromašnijim dijelovima Šri Lanke prijatelje Manoja (Gihan de Chicera) i Stanleya (Dharmapriya Dias) opterećenog silnim dugovima, tjera na stalne pokušaje dobitka vize za Njemačku. Uzaludni pokušaji pretapaju se s novim i novim razočaranjima, od toga da Stanleyjev mlađi brat napušta školu zbog kriminala do zaplijene krova limenke u kojoj žive.

Slamka spasa je pozivnica za rukometni turnir u jednom bavarskom gradiću, koju slučajno pronađu na podu. Kako bi se dokopali turnira i Njemačke dečki će pokušati naučiti njima nepoznatu igru, a usput će okupiti momčad sličnih očajnika i svu silu problema, nada i sumnji.

Film u koprodukciji Šri Lanke, Njemačke i Italije snimljen je po istinitom događaju te vjerno predstavlja krajnje siromaštvo i beznađe u kojemu žive glavni junaci. Razbijajući tmurnu realnost vrlo duhovitim scenama i dijalozima, redatelj Uberto Pasolini siromaštvu daje dodatnu dimenziju životnosti te odlično prepliće tugu i sjetu s humorom, očaj sutrašnjice s radostima trenutka, pesimizam i bezizlaznost s tinjajućim optimizmom.

U ponedjeljak započinju svi filmski programi, a gledatelji će, između ostalog, moći pogledati dokumentarac Kuhanje povijesti te filmove Julie i Julia, Johnny Mad Dog i 500 dana ljubavi.