Koncerti Erosa Ramazzottija definitivno okupljaju najljepšu publiku, barem u Hrvatskoj. Barem 80 posto publike koja je posjetila zagrebačku Arenu 7. studenoga činio je ljepši spol, tako da je umjesto standardnoga koncertnog smela, mješavine nikotina i pivskih isparavanja na ovom koncertu dominirao miris kakav osjetimo kad uđemo u parfumeriju.

Osim žena, bio je i neuobičajeno velik broj djece, od tri godine nadalje, pa bi sigurno i aktualni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić bio zadovoljan jer je napokon vidio kako u sportsku dvoranu dolaze obitelji s djecom.

Možda je i zato koncert počeo već u 20.15, što u standardnim uvjetima nije termin ni za izlazak predgrupe. No, Ramazzottijev show očito je predviđen za termin kada je noć još mlada. Zaista, završio je nakon dva sata i ne sjećam se da sam nazočio nekom nastupu svjetske zvijezde koji završava već u 22.15

A Eros Ramazzotti uistinu jest svjetska zvijezda koja se nalazi na svjetskoj turneji: prije Zagreba nastupio je u Beogradu, a slijedi Oslo. On je definitivno najpoznatiji talijanski izvođač u svijetu, a karijera koja traje još od 1981. bila je najintenzivnija u devedesetima. Unatoč tome, posljednji album 'Ali e Radici' izvrsno se prodaje i priskrbio mu je još jedan megahit – 'Parla Con Me'.

Ovo je treći put da je Eros u Zagrebu i peti da nastupa u Hrvatskoj. Prvi put je nastupio 1990, a drugi 2001, oba puta u Domu sportova. U Velikoj Gorici, na stadionu Radnika, nastupio je 1994, a u Rijeci, na Kantridi, 2006. Trebao je nastupiti i 1992. u Zagrebu, ali taj je koncert zbog ratne opasnosti prebačen u Ljubljanu.

Scenografija nastupa koji je prikupio više od 12.000 posjetitelja bila je uistinu impresivna: osam kontejnera postavljenih na dvije strane, od vrha do dna dvorane razmicali su se i spajali, a iza njih, na LED zaslonu veličine 100 m četvornih je cijelo vrijeme puštan specijalni videozapis HD kvalitete, već ranije priređen ili sniman uživo. Iz devetog kontejnera je u uvodnoj pjesmi 'Appunte e Note' izašao Eros i krenuo u dvosatni show s jednim bisom. Na kontejnere su projicirane razne slike i filmovi sa šest multivision projektora od 20.000 watta.

Premd

a ima glas poput SpužveBoba Skockanog i lik koji sve više podsjeća na Neila Tennantaiz Pet Shop Boysa, Eros Ramazzotti je sjajan glazbenik koji precizno a istodobno i nepretenciozno vodi show, povremeno pokazujući kakovrsno svira gitaru. Prateći band sastavljen je od američkih italijanskih glazbenika.
Osobito su se isticali saksofonist/klarinetist Everette Harp, koji likom podsjeća na Barryja Whitea, a stilom na Clarencea Clemonsa iz pratećega Springsteenovog E Street Banda, kao i dugokosi gitarist Mike Landau. Vizualno i glasovno, show su uljepšale prateće vokalistice Chiara Vergati, Romina Falconi i Sara Bellantoni.

Svoj standardni pop izraz Eros je na koncertu transformirao u adult oriented rock, tako da je tenzija trajala od početka, kada je bilo jasno da će to biti još jedna retrospektiva, a ne promocija novog albuma: druga pjesma već je bio veliki hit 'Dove c'e' Musica'.

Ramazzotti je proveo publiku kroz koloplet najvećih hitova, što je kulminiralo u finišu kad je izveo 'Fuoco nel Fuoco', 'Cose Dela Vita' i 'Se Bastasse Una Canzone'. Tenzija je bila očita od početka do kraja, ne zbog tri naučena izraza: 'Dobro veče', 'Kako ste?' i 'Hvala!' (rekao je da imamo težak jezik), nego zbog toga što je koncertu pristupio kao glazbenik, a ne kao showman. Tako su i radijski favoriti za noćne sate, kod zahtjevnije publike poznati po kolokvijalnom izrazu 'ljiga' poput 'Stelle Gemelle' vrlo dobro zvučali.

Jedini naporniji dio nastupa bio je kada je sjeo u stolicu i uz klavirsku pratnju otpjevao tri laganije skladbe, uključujući hit 'L'Aurora'. U programiranome bisu izveo je recenti hit 'Parla Con Te', dok je najdojmljiviji dio nastupa bila izvedba skladbe 'Musica E', kada se na videozidu pojavila crkvena rozeta.

Posrijedi je zaista bio vrstan koncert s izvanserijskom produkcijom i nepretencioznim pristupom, što je rezultiralo i neskrivenim oduševljenjem publike. Toliko sretnih i zadovoljnih žena na jednom mjestu samo dokazuje da u slučaju gospodina Ramazzottija nomen est omen.