Svirali ste tijekom svoje karijere s mnogobrojnim glazbenicima poput Chicka Coreae, Diane Krall, Queen Latifah, Stingom, Davidom Sanbornom, Joshuom Redmanom, Patom Methenyem, Freddiejem Hubbardom… S kime ste od njih ostvarili najdražu suradnju? a kime ste osjetili onu posebnu kemiju?

Pogriješio bih kada bih izdvojio najdraže među njima. Sa svima sam njima ostvario vrlo iskrenu suradnju.

Prije par godina ste bili član supergrupe Five Peace Band zajedno s Johnom McLaughlinom, Chikom Coreom, Kennyjem Garrettom i Vinniejem Calaiutom. Objavili ste zajednički album i završili s tom pričom. Zašto?

Pa bili smo zajedno više od godinu dana. Svi mi imamo svoje druge bendove, svoju muziku i neke svoje projekte. Morali smo završiti tu priču i nastaviti s vlastitim putovanjima.

Planirate li ponovo kakav sličan projekt uskoro?

Ne u ovom trenutku.

Prošle ste godine objavili čak dva albuma. 'The Good Feeling (Christian McBride Big Band) s Big bandom i 'Conversations With Christian'. To je ujedno i vaš prvi big band. Koliko se rad i vođenje big banda razlikuje od vašeg dosadašnjeg rada i sviranja?

Snimajući album s big bandom, nisam razmišljao o svojim angažmanima, već sam jednostavno bio zahvalan što se to napokon ostvarilo.

Kako to da ste istovremeno odlučili snimiti još jedan album kao što je 'Conversations With Christian' na kojem je gostovao čitav niz glazbenika poput Angelique Kidjo, Regina Carter, Sting, Dee Dee Bridgewater i drugi?

Zapravo sam 'Conversations' počeo snimati puno prije nego album s big bendom. Bilo je vrlo teško uskladiti datume sa svim tim ljudima pa je zato i snimanje potrajalo više od godinu dana.

Vaš otac Lee Smith i vaš stric Howard Cooper također su bili basisti koji su vas naučili osnove sviranja basa. Koliko vas je odredila njihova tehnika i njihova ljubav prema basu?

Mislim da kada je netko iz obitelji glazbeno nadaren, netko tko vas može poučiti ljepoti glazbe, učit ćete brže i brže ćete se razvijati. Otac nije bio moj jedini učitelj. Imao sam jako puno vrhunskih učitelja. Stric mi je pomogao da zavolim i uvažavam džez više nego što me poučio sviranju basa.

Gostujući ste profesor na nekoliko glazbenih škola. Kakva je nova generacija glazbenika? Prepoznajete li među njima svoje nasljednike?

Mislim da u ovom trenutku na sceni ima nevjerojatnih mladih glazbenika. Previše je basista u ovom trenutku da bih ih mogao imenovati i mnogi mi se od njih jako sviđaju: Ben Williams, Matt Brewer, Joe Sanders i mnogi drugi.

Jeste li zadovoljni načinom na koji se tretira džez danas u medijima?

To je teško pitanje. Mediji bi trebali prestati stvarati heroje. Mislim da mediji koji se bave džezom podsvjesno stvaraju publiku koja voli  glazbenike koji više nisu živi. Najviše se pažnje posvećuje desetorici glazbenika od kojih je većina već mrtva. Moramo proizvesti više novih zvijezda i dati ljudima veću mogućnost izbora.

Izvršni ste direktor Muzeja džeza u Harlemu. Nema sumnje da džez danas ne bi bio toliko popularan da nije bilo čitave vojske crnih džezera, no u čemu se razlikuju afroamerički od bijelaca?