Upravo zbog njezinih mnogobrojnih obaveza, kako u redakciji tako i oko organizacije premijere filma koja će održati večeras u zagrebačkom kinu Europa, intervju nismo mogli obaviti nikako drugačije nego putem maila. Za razliku od burnog poslovnog života, u privatnom je Mirjana Hrga u sretnom braku s odvjetnikom Stašom Stefanovićem, za kojeg se u tajnosti udala u kolovozu prošle godine.

Kako se dogodila ljubav između vas i rukometa?
Rođenjem. Rođena sam u gradu europskog prvaka, bjelovarskog Partizana.

U kojem se trenutku rodila ideja za dokumentarni film? Što vas je konkretno inspiriralo?
Krajem prošle godine u razgovoru s organizatorom prvog festivala sportskog filma High 5 shvatila sam da nitko nije snimio film o povijesnom uspjehu hrvatskog sporta - prvom olimpijskom zlatu - a ove godine mu je dvadeseta obljetnica.

Kad su naši rukometaši slavili u Atlanti, vama je bilo 25 godina. Kakva su vaša sjećanja na te dane?
Bilo mi je točno koliko i Slavku Goluži. Rođeni smo isti dan iste godine. Pamtim sve kao danas, s proglašenja i njihovog prvog obraćanja javnosti, zadnjih 40 sekundi infarktne utakmice s Rusijom, podjednako šokantnog finala sa Švedskom... Nikada to neću zaboraviti. Posebno jer su neki od njih moji prijatelji. Znam što su proživljavali oni, što njihova obitelj i koliko je bila sretna Hrvatska u trenutku kada se podizala hrvatska zastava. Prvi put u povijesti.

U dokumentarnom filmu 'Prvi put' sudjeluje i Antun Vrdoljak

Koliko je vremena prošlo od ideje do same realizacije dokumentarca?
Malo. Manje od dva mjeseca.

Politička ste novinarka i tako vas javnost prvenstveno doživljava. Očekivalo bi se da ćete prije snimiti dokumentarni film o nekoj političkoj temi, a ne o sportu! Jeste li ikad razmišljali o nekoj drugoj temi?
Politiku pratim, sport volim. Uživam u sportskim uspjesima.

Recite nam nešto o samom filmu. Koliko je teško bilo snimati te doći do nekih podataka, izjava i slično? Tko vam je bio najzanimljiviji sugovornik? Je li bilo teško raditi bez izjava, nažalost preminulog, Iztoka Puca i trenera Velimira Kljajića?
Strašno. Iztok svima nedostaje. Neopisivo. Kao i trener Velimir Kljajić, koji nas je također napustio. Puno puta se prekidalo snimanje jer smo plakali i sugovornici i ja. Prekidali smo snimanje jer ljudi od tuge i sreće nisu bili u stanju govoriti. Ta divna momčad sastala se prvi puta nakon dvadeset godina, ali kao da polako padaju u zaborav, što je sramota za sve nas. Uoči premijere idu na grob svog trenera. Ma teško je to sve skupa. Nemjerljiv ponos, sreća i tuga. Čudno nešto. A tko je najzanimljiviji sugovornik? Teško je na to odgovoriti. Oni su naprosto genijalni. Zadnji sportski boemi, veliki sportaši i jake individue. Posebna momčad.

Koja je ekipa radila s vama na filmu? Koliko ste dugo okupljali tim?
Kolega Igor Vignjević je u redateljskom i tehničkom smislu iznio sve. Dao je svoje kamere, volju, vrijeme i plaćen je - zadovoljstvom. Kao i ja i naša asistentica Morana Stinčić. Nije nam bila namjera da zaradimo ili da se proslavimo, nego da ih otrgnemo zaboravu i kažemo im - hvala. Tu je i Robert Tomić Zuber, kao prekaljeni dokumentarist koji me je savjetovao. I to je to - nas četvero, nula kuna, ali puno ljubavi. Od početka je iza projekta stala moja bivša televizija AlJazeera Balkans te je odmah pristala financirati neizbježne troškove dijela arhive, dala smjernice i tehničke standarde dok nam je same utakmice besplatno ustupio Međunarodni olimpijski odbor. Nemam riječi kojima bih zahvalila gospodinu Zlatku Mateši i Hrvatskom olimpijskom odboru.

Hoće li se dokumentarac prikazati i na RTL-u?
Hoće. RTL je rukometna televizija koja sjajno prati naš najtrofejniji sport. Prikazat će ga i AlJazeera Balkans, ali i Sportska TV. Meni je interes da se što više ljudi sjeti te ekipe i tog uspjeha jer on se dogodio samo godinu dana nakon rata, dok još cijela Hrvatska nije bila pokrivena signalom i neki nisu mogli pratiti taj povijesni događaj, a kasnije ga nisu imali prilike vidjeti. Ovo će za njih biti prvi put...

Na RTL-u ste već nešto više od dva mjeseca i kako ste se snašli?
Sjajno. Imam veliku sreću, u novinarskom smislu - onu najveću. Nakon divnih kolega na AlJazeeri sada opet uživam u nevjerojatno ugodnoj atmosferi, timskom radu, entuzijazmu kolega, zajedništvu. Tu nema povišenog tona, mrkog pogleda, taština. Različiti smo, ali to nam ne smeta da guramo u istom smjeru. Izuzetno zanimljivo iskustvo.

Zbog trenutne političke situacije svakodnevno se događaju breaking news. Koliko je to stresno za vas?
Nimalo. A vidim ni za kolege. U roku od cca sedam minuta pokrećemo cijeli sistem, od odluke da idemo u eter do početka emitiranja. Gledanost je nevjerojatna i tko ne bi uživao u svemu tome?

Postoji li još uvijek adrenalin u vama kada radite neku temu, osobito kada radite temu za koju znate da će biti pun pogodak?
Ne da se to opisati...

Koliko vremena imate za privatni život uz ovakav posao? Možete li si priuštiti to da se u potpunosti isključite od svega kada vam završi posao ili ste non-stop vezani uz mobitel, mailove i slično?
Pa, kombinacija. Ne možete novinarstvo raditi osam sati dnevno. I kada sjedim na privatnoj kavi, skupljam teme.

Mirjana Hrga u braku je s odvjetnikom Stašom Stefanovićem

Uskoro ćete proslaviti prvu godišnjicu braka. Kako je u braku? Kako funkcioniraju novinarka i odvjetnik?
Izvrsno. (smijeh)