Mirna, u siječnju ste proslavili okrugli, 45. rođendan? Jeste li pripremili posebnu feštu za taj dan? Čime vas je suprug iznenadio?
Slavila sam u krugu naše ne pretjerano brojne ali živopisne obitelji, a u redakciji je taj dan bilo svečano i radno. Nije bilo vatrometa, limene glazbe i prigodnog kulturno-umjetničkog programa, ali rado ću se sjećati i unucima prepričavati dan kad sam došla tek na pola puta. Muž izbjegava iznenađenja jer sam u godinama kada bi me srdašce moglo izdati od prevelikog iznenađenja.

Slavite li vi i suprug Valentinovo, kako ste ga proveli?
Mi smo uvik kontra, takva sorta…

Sa suprugom Zoranom u braku ste 21 godinu. Što biste s tim zavidnim bračnim stažem poručili onima koji tek ulaze u brak, koja je tajna sretnog braka?
Kad sam krenula odgovarati na ovo pitanje, došla sam do zaključka da što god napisala - sve zvuči trivijalno, petparački, banalno i umanjuje svu draž emotivnog iskustva. Svatko ima svoju priču i neka u njoj pruži najbolje od sebe… i svakako neka pri tome doda prstohvat smijeha, šale i vica.

Osim na poslu gdje vas uglavnom okružuju muškarci, jednako je i kod kuće. Kako se nosite sa svoja tri mušketira pod istim krovom, suprugom te sinovima Bornom i Marinom?
S obzirom na to da u muškom društvu nema post-pre-između menstrualnih ciklusa, lakše mi se nositi sa svakodnevnim zadaćama, problemima i obvezama. Dovoljno mi je i moje hormonalno ludilo da atmosferu učinim dražesnom.

Vole li vam se miješati u posao, sugerirati, kritizirati?
Djeca njihovih godina gotovo da uopće ne gledaju TV program, osim važnih utakmica i povremeno kviza Potjera s Kotigom, pa tako samo sporadično nalete i na mene. Smeta im to što na HTV-u nema NBA-a, nogometnih liga petice i nekih drugih sportskih sadržaja, ali oni do tih informacija ionako dolaze drugim kanalima, tako da smo tu generaciju gledatelja izgubili. Njima se treba obraćati na drugim platformama.

Borna je već 20-godišnjak, a Marin pet godina mlađi. Vi ste, zapravo, već treći put u pubertetu. Kako se nosite s tim?
Pubertetske mušice zanemariv su problem u odnosu na okruženje u kojem odrastaju. Oni su djeca 21. stoljeća, a sa svih strana nameću im se svjetonazorski stavovi karakteristični za srednji vijek. Još malo pa će se aktualizirati krapinski pećinizam s toljagom kao must have obrascem ponašanja. Mi se kao roditelji trudimo odgojiti tolerantne i pametne mlade ljude, no u posljednje vrijeme im se nameću potpuno drugačiji vrijednosni sustavi. To je ono što me puno više muči s roditeljskog aspekta.

Premda ste 1994. diplomirali na Pravnom fakultetu, iste godine zaposlili ste se i na HRT-u. Odakle pravnica u novinarstvu? Žalite li ponekad za karijerom pravnice?
Moja je prvotna ideja prilikom odabira fakulteta bila – baviti se novinarstvom, no za svaki sam slučaj upisala pravo jer ono pruža širi spektar poslova kojima se nakon diplome možeš baviti. No ljubav prema novinarstvu je prevladala i preživjela sva iskušenja, pa sam uskočila u taj vlak i još uvijek jurim 300 na sat.

Jeste li se ikada u karijeri borili s predrasudama zbog činjenice da ste žena u sportu, a još k tome žena plave kose?
Sve je stvar osobnog stava. Vrlo često su ljudi prepuni predrasuda o svemu i svačemu, ali to meni ne predstavlja nikakav problem. Svjesna sam svojih afiniteta, kvaliteta i mogućnosti. Uz puno truda i profesionalizma našla sam svoje mjesto pod suncem televizijskog neba.

Jeste li se i sami uhvatili u situaciji da imate predrasude prema lijepim ženama? Primjerice, svojedobno ste u intervjuu Miloradu Bibiću Mosoru kazali kako vam je Nikolina Pišek najveće otkriće. Na što ste mislili tom izjavom?
Kao što rekoh, ljudi često imaju predrasude, pa tako i ja. Temeljem napisa u medijima stekla sam dojam o Nikolini, a kada sam imala priliku osobno je upoznati i raditi s njom, zaključila sam da se radi o sasvim drugoj osobi. Ona je odlučila javnosti nuditi ono što javnost traži, a privatno furati sasvim drugi film. Taj privatni dio mi se puno više svidio i nisam imala problema to javno legendarnom Mosoru priznati u intervjuu. S obzirom na to da Nikolinu nisam vidjela već godinama, vjerujem da i dalje koristi prokušani recept. Ujedno koristim priliku da joj čestitam na bebici.

Često u intervjuima spominjete legendarnu Milku Babović. Je li vam ikada dala neki savjet, zbog čega vam je uzor?
Milka je jednom riječju institucija. Neki njezini savjeti duboko su se urezali u moj novinarski habitus. Primjerice, novinar uvijek mora imati olovku i papir, jer nikad ne znaš kad će ti zatrebati. Ili pak kad ostavljaš poruku kolegi na stolu, svakako moraš napisati datum i vrijeme kada si je napisao jer tempo kojim kruže informacije vrlo je brz i u trenutku kada on pročita što si mu napisao, informacija je u međuvremenu možda postala nebitna ili je još uvijek aktualna. No on to me može znati u trenutku čitanja, ako mu pri tome nisi napisao ta dva iznimno bitna podatka. Male tajne velikih majstora.

Kada ste se 2011. kandidirali za glavnu urednicu HTV-a, kazali ste kako je HTV-u poljuljan ugled i profesionalno dostojanstvo te kako klima nije najbolja. Što biste rekli, je li danas bolje stanje na HTV-u? Koje su vam najveće zamjerke matičnoj kući?
Prepustit ću vašim čitateljima i našim gledateljima koji svaki mjesec plaćaju pretplatu da sami procijene je li se nešto promijenilo.

U mladosti ste se bavili košarkom, karateom, danas trčite, trenirate jogu što često izdvajate kao najdraže aktivnosti. Koliko često se bavite njima te koliko su one zadužene za vaš dobar izgled, a koliko odricanja ili geni?
Košarka i karate dio su moje mladosti, a posljednje dvije godine potpuno sam posvećena jogi i svim njezinim blagodatima. Od trčanja sam odustala jer moji zglobovi i kralježnica nikako nisu bili sretni tom vrstom rekreacije. Jogu vježbam svakog jutra 30-ak – 40-ak minuta i potpuno sam fascinirana. Samo mogu žaliti jer me nitko ranije nije usmjerio u tom pravcu. Osim što ima sjajan učinak na tijelo, joga je još djelotvornija u mentalnom smislu. Kroz jogu čovjek osvijesti snagu uma i mogućnosti kojima raspolaže u ostvarenju svakodnevnog napretka u svim životnim aspektima. Za jogu vam nije potrebno ništa osim vremena koje ste odlučili posvetiti sebi.

Da su četrdesete nove tridesete, slažu se brojne žene koje kažu kako su tek tada postale svjesne sebe. Slažete li se s tom izjavom? Što su vama donijele četrdesete?
Četrdesete su mi donijele više vremena za bavljenjem sobom, pri tome ne mislim na životinju, ali ni na životni prostor. Djeca su stasala u samostalne, odrasle i odgovorne ljude pa konačno stignem pročitati dobru knjigu. Pasionirano gledam filmove i serije. Izađemo van bez puno brige o tome tko čuva djecu. Veselim se jer mogu odraditi jogu, a da mi pri tome nitko ne ometa učestalim pozivima, pitanjima i čekanjem na prijevoz. Uglavnom tko kaže da su četrdesete nove tridesete, vara se, jer četrdesete su nove dvadesete. Konačno možete raditi ono što ste radili kada ste imali 20, ali znatno mudrije. U 30-ima sam bila razapeta između svih vrsta obaveza i nemam želju za povratkom, ali o 20-ima možemo razgovarati.

Bojite li se starenja, sprečavate li to nekim tretmanima? Mnoge žene će reći kako je botoks danas stvar higijene. Imate li stav o tome, biste li se podvrgli takvom tretmanu?
Nimalo se ne bojim starenja. Mit o botoksu kao elementarnoj stvari higijene nametnuli su estetičari i zadovoljno trljaju ruke jer su mnogi na njega nasjeli i tako ušli u žrvanj iz kojeg nema povratka. Tijelo čovjeka stvoreno je tako da svaki mišić ima svoju funkciju i treba je maksimalno koristiti, a ne ga botoksom umrtviti. S obzirom na to da je smijeh lijek i svaki dan se trudim što više smijati, ne mogu zamisliti da jednog dana od silnih injekcija ne uspijem usne razvući u iskren i grlen osmijeh. Više volim svoje bore koje odaju iskustvo i mudrost od blaziranog zatupljujućeg pogleda bez mimike. Jedini efikasan borac protiv znakova starenja dobra je boja za kosu i pokoja hranjiva kremica za lice.