Album 'Neće rijeka zrakom teći' službeno je vani. Što nam možete reći o novom materijalu i prognozirate li mu jednak, ako ne i veći uspje, naspram prvijenca 'Lovac na čudesa'?

Tibor: Kao što smo pustili da prvi album nađe mjesto u srcu slušatelja, tako ćemo i drugi. Ne pokušavamo se svidjeti ljudima, nije ovo najbolji album i ne morate ga poslušati. Ali je dobaaaaaaarrr, uh!

U jednom intervjuu ste izjavili kako se 2012. u radu Silentea može nazvati godinom novog početka. Silent, koji je spletom okolnosti postao Silente, na samim počecima startao je s pjesmama na engleskom jeziku. Tko je kumovao jezično-glazbenom preokretu i zašto?

Tibor: Majstor je prošao sve greške da bi postao majstor. Engleski jezik utjecaj je koji je neporeciv, probali smo kako smo mislili da bi moglo upaliti; nismo bili u zavidnom položaju. Sad smo puno sretniji i zadovoljniji.

Nakon intervencije poznanika i glumca Dejana Aćimovića, Silente producentski preuzima Nikša Bratoš. Sanin u jednom intervjuu izjavljuje kako je vaš najveći hit 'Terca na tišinu' nakon Bratoševe intervencije djelovao prenabrijano i preproducirano, ali da ste s vremenom prilagodili na takav aranžman. Koliko vam je bitno mišljenje ljudi koji se brinu o vašoj karijeri? Usvajate li ga s lakoćom ili pokušavate pošto-poto nametnuti neki svoj stav i mišljenje o tijeku vlastite karijere?

Tibor: Nikša je jedan od par ljudi koji nas nisu razočarali. Ali nemojte krivo shvatiti Sančijeve riječi, mi smo došli iz raspadnutog dubrovačkog kluba pričati s jednim od važnijih i iskusnijih rokera, a mislili smo da znamo sve. Nekad je šamar takve vrste dobra stvar. Svi cijenimo Nikšino mišljenje, a opet se može dogoditi da je u krivu. Tu je divota.

Mnogi glazbeni kritičari smatraju da uspjeh Silentea, između ostalog, leži u nedovoljno jakoj pop rock ponudi na domaćoj sceni. Slažete li se s takvim navodima i kako ih komentirate?

Doris: Glazbeni kritičari samo su ljudi, mogu pogriješiti. Ako cvijet nije procvao, neću ga ubrati. Ovo je glazba, ne uzimaš drugo najbolje.

Tibor: Ne znam, možda je obrnuto. Možda je ponuda loša zbog nedovoljno jakih kritičara? U svakom slučaju, ja nisam znao da pop rock scena ima problema, naprema metal i rock sceni na primjer. Ali tako je kad likovi ne znaju razliku između Gibsona i Fendera, a vode cijelu priču.

Postoji li neki domaći glazbenik ili bend koji iznimno cijenite i zašto?

Tibor: Ima ih dosta, samo im mediji ne daju prostor pa se odgaja generacija koja takve poruke ignorira. Ne kritiziram niti govorim da bih ja to mogao popraviti, ali malo otvoriti um i pogledati tko je autor čega i tko ti govori koje poruke može značiti puno u životu. Puno je punk, rock, rap, blues bendova aktivno danas i govore odlične stvari.

Što članovi Silentea slušaju u slobodno vrijeme? Kose li vam se glazbeni ukusi?

Tibor: Nalazimo se na nekoj rock sredini. Rock 70-ih i 80-ih bi bilo nešto famozno za sve.

Većina članova Silentea još je dio obrazovnog procesa. Uspijevate li uskladiti sve aktivnosti uz rad u bendu i predstavlja li vam ponekad to žongliranje s obavezama svojevrstan problem?

Tibor: Ne, dosta smo posvećeni Silenteu, sve ostalo nekako pokušava dostići, ali rijetko.

Sa slavom i popularnošću koju doživljavate, jesu li se paralelno promijenili i neki životni prioriteti?

Tibor: Sad sam definitivno uvjeren bez ikakve sumnje da životni put nije unaprijed ucrtan i da ga svaki dan mogu mijenjati; možete i vi, samo kad bi vas malo manje bila briga za stvari koje vam drugi kažu da su važne. Samo u svojoj glavi si ti glavni lik, sebi si najgori neprijatelj.

Može li Silente već sad živjeti isključivo od glazbe ili morate pronalaziti dodatan izvor prihoda?

Tibor: Plaća račune i počastimo ekipu, ali još nemamo za bolji stejdž i opremu koju bismo htjeli. Ali zbog toga smo tu, da se borimo, da za nečim trčimo. No to povlači onu: 'Ne može se od glazbe živjeti!' E pa ne vidim da su svi ostali siti i zadovoljni.