TEXAS – THE CONVERSATION

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Kaošto sve na ovom svijetu dođe i prođe, tako je i iznenadan uspjeh koji je tada već skoro otpisani škotski pop soul bend Texas doživio u jeku euforije britpopa svojim četvrtim albumom 'White On Blonde' već odavno stvar daleke prošlosti. Nije da Texasovih pet minuta na suncu nije potrajalo; i sljedeći album, sjajni, pompozni 'The Hush' iz 1999. prošao je odlično, no 'Careful What You Wish For' iz 2003. već značajno slabije, a njihov labuđi pjev i možda i najjači im album, 'Red Book' iz 2005. gadno flopnuo. Nakon toga je Sharleen Spiteri, jedino prepoznatljivo lice benda (iako je u stvarnosti ona tek činila polovicu osovine Texasa s gitaristom i koautorom Johnnyjem McElhoneom, veteranom bendova Altered Images i Hipsway) krenula solo, objavila dva albuma, od kojih je debi 'Melody' iz 2008. bio sasvim pristojan, da bi se sad konačno odlučili na ponovno okupljanje, čemu je možda kumovala bolest basista Allyja McErlainea koja ga je pred koju godinu skoro ubila (sad je OK i čak nastupa s bendom uživo). I eto ih sad ponovo, kontra struje i kontra vremena, hrabro nastavljaju tamo gdje su stali prije osam godina, samo ovaj put uz studijsku pomoć dokazanih velemajstora Richarda Hawleyja i Bernarda Butlera...
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Iako se na prvu čini da Texas svoj zvuk nije mijenjao, vrlo brzo postane osjetno da je iz nekadašnjeg blue eyed soula debelo zakoračio u country pop. Album počinje s četiri jaka, tipično texasovska zicera, fine melodije i zaraznog groovea, no na žalost nakon toga pomalo gubi dah, a ta je, nazovimo je 'malaksalost', danas, kad klasični album izumire kao forma, tako česta pojava.
NAJBOLJE STVARI 'The Conversation', 'Dry Your Eyes', 'If This Isn't Real', 'Detroit City', 'I Need Time'…
DAKLE U još jedan komercijalni povratak Texasa iz mrtvih nitko ne vjeruje, možda čak ni oni sami, no zašto bi ih to spriječilo da svom katalogu pridodaju još jedan možda malo neujednačen, ali još uvijek vrlo korektan album...

OCJENA: 7/10
DATUM IZLASKA: 20. svibnja
IZDAVAČ: PIAS

VAMPIRE WEEKEND – MODERN VAMPIRES OF THE CITY

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Reprezentativni izdanci njujorške art pop scene, Vampire Weekend svojim su drugim albumom prešli onu magičnu barijeru koja odvaja kritičarske miljenike od masovne prihvaćenosti. Iako su još daleko od stadiona (a daleko će vjerojatno i ostati), 'Contra' je 2010. zasjela na broj jedan u Americi i broj tri u Velikoj Britaniji, da bi ovaj tjedan 'Moderni velegradski vampiri' ponovili taj uspjeh. No ono što je sad tu važno reći je to da su Vampire Weekend poprilično apdejtali formulu i od svog hipsterskog afro popa a la Paul Simon iz faze 'Graceland' prilično samouvjereno zakoračili u nove zvučne avanture...
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Album je rijetko bogata mješavina raznoraznih utjecaja i prizvuka – od barok popa, preko neizbježnih afro beata i americane do indiea, new wavea i electro folka, a na svakom od tih terena VW su očito kao doma.
NAJBOLJE STVARI Lepršavi dream pop komadi 'Step' i 'Ya Hey', zatim neočekivana 'Diane Young' koja odaje njihove pankerske korijene, pa sporogoreća 'Hanna Hunt', plus 'Worship You' i 'Unbelievers'...
DAKLE Možda i najbolji, a svakako najuzbudljiviji album Vampire Weekenda dosad...

OCJENA: 8/10
DATUM IZLASKA: 14. svibnja
IZDAVAČ: XL RECORDINGS / DALLAS

THE NATIONAL – TROUBLE WILL FIND ME

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Uskoro će postati teško voditi evidenciju koliko je putaThe National, bend koji osim frontmena Matta Berningera čine dva para braće, blizanci Dessner i 'obična' braća Davendorf, nastupao kod nas (eto ih opet 2. srpnja na zagrebačkoj Šalati), pogotovo zato što oni kao bend očito osjećaju neku posebnu zahvalnost i vezu sa Zagrebom koji ih je prihvatio dok su još debelo bili 'nonejmeri'. No, sa njihovim šestim albumom već je značajno druga priča – taj je kao i prethodnik, 'High Violet' iz 2010. uredno debitirao u top pet i na američkoj i na britanskoj listi najprodavanijih, cementirajući tako njihov pomalo neočekivani status nove američke rock aristokracije.
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG The National se i dalje drži formule, s tek minimalnim fine tuningom u obliku nešto 'čišćih' i izraženijih melodija nego prije, ali i dalje je to ista ona mračna post-americana, bogato aranžirana i minuciozno realizirana, s posebnom brigom za detalje.
NAJBOLJE STVARI 'Demons', 'Don't Swallow The Cap', 'Fireproof', 'Heavenfaced', 'This Is The Last Time', 'I Should Live In Salt'…
DAKLE Da bi postali stvarno 'velik' bend, The Nationalima treba barem jedan svjetski megazicer koji zna mlado i staro (kao što imaju svi veliki alter rock bendovi u povijesti, od Talking Headsa, preko R.E.M.-a i Nirvane do Radioheada i Cavea), a oni ga, uz svu simfonijsku sofisticiranost, još uvijek nemaju...

OCJENA: 8/10
DATUM IZLASKA: 20. svibnja
IZDAVAČ: 4AD / DALLAS