Tportal: Ovdašnji glazbenik nedavno mi je u šali rekao kako će svoj bend reklamirati sloganom 'Sviramo u Zagrebu češće nego The National'. Uistinu često svirate u Hrvatskoj, i svaki put pred sve više ljudi. Što mislite, zbog čega vas ljudi ovdje toliko vole?

Scott: Teško je to objasniti, ali svaki put kad sviramo ovdje i dalje nam izgleda kao prvi put. Ljudi zbilja uživaju, pjevaju pjesme i daju si oduška. Hrvatska je sigurno jedna od zemalja koja je posebna po tome.

Tportal: Prvi put (2004) ste ovdje svirali pred stotinjak, a prošlog ljeta na zagrebačkoj Šalati pred preko 5000 ljudi. Činjenica je da ste postali popularniji i u drugim dijelovima svijeta. No kad pogledate bend danas i prije 10 godina, u čemu je najveća razlika?

Scott: Čini mi se da smo postali puno bolji kao bend. Rasli smo polako, svirali puno koncerata, između toga snimali albume. Nismo tip benda koji naglo postane popularan i onda nestane. Danas, istina, imamo nešto drukčiji ritam – ne idemo onako 'partizanski', kao na početku, na beskrajne turneje. Ali mislim i to da naša glazba odgovara tom 'sporom rastu' – čovjek joj mora posvetiti malo vremena, shvatiti je, 'navući se' na nju. Za razliku od većine pop glazbe (smijeh).

'Little Faith', omiljena Scottova pjesma, u zbilja posebnoj izvedbi

Tportal: A koju pjesmu osobno najviše volite svirati, kao basist u bendu?

Scott: Osobno volim malo kompleksnije pjesme, kao što je 'Little Faith' s albuma 'High Violet'. No iz perspektive cijelog benda, najviše uživamo svirati pjesme na koje ljudi najintenzivnije reagiraju, kao što su 'Terrible Love', 'Fake Empire' ili 'Mr. November'. Nije da su te pjesme posebno zahtjevne što se basa tiče, no uz njih se ljudi najviše zabavljaju, pa je i nama zabavno.

Tportal: Gledate li TV? Pitam jer se vaše pjesme sve češće mogu naći u serijama i filmovima, od 'Carstva poroka' do 'Igara gladi'. Kako reagirate kad čujete nešto što ste odsvirali u drugom kontekstu?

Scott: Gledam ga tu i tamo, ne pratim baš vijesti, osim vremenske prognoze (smijeh). Iskreno, više volim filmove, ali ovo što se događa s televizijom, HBO i ostalo, sve mi se više sviđa. Posebno mi se dopada kad je neka od naših pjesama upotrijebljena u nekom komičnom kontekstu, s obzirom da nas baš i ne percipiraju kao zabavne. Nekad je trenutak skroz prikladan, kao u filmu 'Ratnik', o dvojici braće koji se bore u finalu MMA natjecanja, tijekom čije borbe na vrhuncu drame svira 'About Today'.

Tportal: A reklame? Vaša pjesma 'England' čuje se u aktualnoj Appleovoj kampanji za Svjetsko prvenstvo...

Scott: Da, to je baš dobro napravljeno. Zabavan je detalj kad naglo presjeku pjesmu u neobičnom trenutku, što je nama, koji smo je odsvirali stotinama puta, baš fora.

'Graceless' - kad dečki u godinama glume tinejdžere

Tportal: Čitao sam da ste tijekom ludog snimanja spota 'Graceless' doživjeli ozljedu. Što se dogodilo?

Scott: Cijeli dan smo snimali taj spot, bilo je prilično iscrpljujuće. Nemamo više 20 godina, nismo tako mladi (smijeh). Kao i svi ostali, spuštao sam se niz slip n' slide (gumena traka nakvašena vodom nalik toboganu, popularna američka igračka – prim. B.S.), tresnuo sam glavom o zemlju i natukao vratnu kost. No nije bilo strašno, samo je boljelo (smijeh).

Tportal: Jeste li vidjeli prostor u kojemu ćete svirati u sklopu festivala SuperUho?

Scott: Vidio sam fotografiju, to je tvrđava, ako se ne varam?

Tportal: Da, riječ je o Tvrđavi sv. Mihovila, jednom od najatraktivnijih koncertnih prostora u Hrvatskoj, s pogledom na more. Imate li možda u planu snimanje koncertnog filma? Jer ovo izgleda kao prekrasno mjesto za takvo nešto...

Scott: Zasad nismo planirali snimati koncerte kamerama – snimamo samo zvuk. Videosnimanje nam se čini produkcijski dosta komplicirano. Mada, tko zna? Pripomenut ću ovu ideju tamo gdje treba... (smijeh).

Tportal: Čini li vam se snimanje možda komplicirano zbog iskustva s dokumentarcem 'Mistaken for Strangers' u kojemu je Tom, brat Matta Berningera (pjevača benda), na vrlo zabavan način pokušao zabilježiti svoje iskustvo turneje s The Nationalom?

Scott: Nije nam smetalo, jer je, osim jednog koncerta u Danskoj, Tom sve manje-više snimao jednom kamerom, ali jako dugo je trajalo. Trebalo je puno vremena da se to sklopi u nešto gledljivo (smijeh), ali smo zadovoljni...