Posljednjih nekoliko tjedana HTV1 srijedom navečer prikazuje drugu sezonu BBC-jeve dokumentarne serije 'U potrazi za Shakespeareom'. Sjajna je to serija, u kojoj pojedini glumac u svakoj epizodi govori o svojem doživljaju jedne Shakespeareove drame, komedije ili tragedije, osvrćući se pritom ne samo na svoju izvedbu neke uloge iz tog komada, nego i pomalo proučavajući okolnosti u kojima je tekst nastao, načine na koje se prije postavljao i kako se danas postavlja u kazalištima, o shvaćanju priče i pojedinih likova... a sve to jezikom 'običnih ljudi', točnije prosječnog gledatelja.

U sinoćnjoj je epizodi tako Kim Catrall (publici poznata kao Samantha iz 'Seksa i grada') govorila o Shakespeareovu poimanju lika Kleopatre u tragediji 'Antonije i Kleopatra', o načinu na koji je Bard pridonio današnjem, prilično holivudiziranom viđenju ove egipatske kraljice i njezina odnosa s velikim rimskim vojskovođom i o tome kako ju je ona doživjela kad ju je glumila. Prije nje, tu su bili i mnogi drugi - Morgan Freeman je, primjerice, govorio o 'Ukroćenoj goropadnici' i svojoj interpretaciji Petruchija, Christopher Plummer govorio je o velikoj tragediji 'Kralja Leara' te pokušao proniknuti zašto joj je Shakespeare dao tako sumoran kraj, u neskladu s povijesnim predloškom, a u prvoj su sezoni (ovo što sada prikazuje HTV je druga sezona serijala) sa sličnim pričama o drugim Shakespeareovim djelima nastupile i brojne druge filmske te televizijske zvijezde, poput Ethana Hawkea i Patricka Stewarta

No osim što sam uživala u gledanju svih epizoda koje sam u zadnjih nekoliko tjedana uspjela uhvatiti (mislim da mi je promakla samo jedna, ona prije sinoćnje, o Otelu) i osim što oni koji su na HTV-u odlučili otkupiti ovaj serijal te ga prikazati u udarnom večernjem terminu zaslužuju sve pohvale, pri gledanju mi se glavom stalno vrzmala jedna misao. U školi sam bila 'štreberica', točnije odlikašica, voljela sam čitati, čak se uglavnom nisam bunila na lektiru, ali bilo je djela koja su čak i meni u toj dobi bila prezahtjevna za samostalno čitanje. 'Ova je serija sigurno OMILJENA među nastavnicima engleskog i književnosti u srednjim školama', često bih mislila dok bih je gledala. Jer iako Shakespeare nije pretjerano TEŽAK, ponekad je, zbog pomalo arhaičnog izričaja i svih tih kraljeva, Mletaka, obiteljskih zavada i urota s kraljevskih dvorova teško u mlađarije potaknuti interes za njegova djela. Uz ovakvu seriju i zajedničku obradu djela s nastavnikom, to mi se čini kao čas posla. Shakespeareove priče SIGURNO bi postale zanimljivije svima, ne samo odlikašima.

I to je ono s čime javna televizija može sudjelovati u obrazovanju, kako mladih, tako i starijih gledatelja. Zbog ovakve se serije možda čak i netko tko je davno izašao iz školskih klupa uhvati čitanja Shakespeareovih djela ili kupi ulaznicu u lokalnom kazalištu, možda i shvati misli li Hamlet doista da je umrijet - usnut, ništa više i možda se na taj način bolje obrazuje, oplemeni.

Pitam se zato gleda li netko s HTV-a ovaj serijal i misli li isto. Bi li se moglo na sličan način, u domaćoj produkciji, domaćim školarcima, pa i onima starijima, približiti neke teže probavljive ili vremenski udaljenije književnike, kao što je ovih dana često spominjani Marko Marulić? Pritom ne mislim na povijesne dokumentarno-igrane prikaze života tih pisaca, nego baš na ovakve prikaze njihovih djela - kroz prizmu suvremenih umjetnika, glumaca. Na pamet mi pada jedna posve drugačija emisija - zabavni show 'Maestro', koji kroz igru i zabavu gledateljima približava klasičnu glazbu. 'U potrazi za Shakespeareom' potpuno je drugačija forma, ali čini istu stvar s klasičnom književnošću. Pa ako se kod nas moglo pokušati s 'Maestrom', zašto ne i s ovim?