Tamnokosa Finkinja impresivnog glasa prije pet godina je rastužila svoje brojne fanove napustivši Nightwish, otisnuvši se u solo vode prvo s debijem iz 2007. godine 'My Winter Storm' (ako se kao prvijenac ne računa božićni album 'Henkays Ikuisuudesta'), a zatim i s ovogodišnjim, 'What Lies Beneath', puno zrelijim i uspješnijim ostvarenjem od prethodnika
What Lies Beneath nastavlja gdje je započela Tarjina samostalna glazbena avantura s My Winter Storm, a eterični Tarjin glas odlično se uklapa u njezinu autorsku koncepciju žestokih gitarističkih dionica, symphometala i zbornog pjevanja koja se logično nastavlja na smjernice radiofriendly zvuka zacrtane na prethodniku.
Na ovom albumu Tarja Turunen okupila je niz sjajnih izvođača, pa joj tako na uvodnoj, mračno/melankoličnoj pjesmi 'Anteroom Of Death' glazbenu potporu daju njemački a capella metalci Van Canto čije moćno zborsko pjevanje još više u prvi plan stavlja hladni Tarjin sopran kojem kad je riječ o symphometalu nema premca.
Tarja nas opet uvodi u svoju mračnu glazbenu viziju u kojoj se možda čak više nego na prethodnom albumu približila Nightwish nasljeđu i čvršćem hard rock/metal zvuku s puno više gitarijanja nego na MWS. Čini se da je lijepa Finkinja odbacila negativan teret priče oko raskida s matičnim bendom, pa se, za razliku od 'zimskoolujnog' albuma na kojem je prevladavalo depresivno ozračje, na 'What Lies Beneath' Tarja okrenula žešćem zvuku okruživši se velikim glazbenim imenima.
U pjesmi Falling Awake koja je ujedno i najavni singl albuma tako možemo čuti slavnog gitarističkog virtuoza Joea Satrianija, dok u jednoj od zasigurno najsvjetlijih točaka albuma stvari Dark Star nježnom Tarjinom glasu savršenu protutežu daje brutalni growl Phila Labontea iz američkog metal benda All That Remains. Ta je vokalistička kolaboracija na neki način ujedno i najbliža starom Nightwishu, odnosno uhodanom pjevačkom dvojcu koji su činili Marco Hietala/Tarja Turunen.
No, popis impresivnih glazbenih gostiju nije time gotov jer je na pjesmi Crimson Deep bubnjarske dionice odradio Grammyjem ovjenčani ill Calhoun (Living Colour). Ne treba zaboraviti ni zanimljivu i originalnu symphometal obradu hita grupe Whitesnake 'Still Of The Night' koja se nalazi na 'special editionu' albuma.
Mračna poetika kao da je posve zaokupila Tarju koja je u pjesmama'Little Lies' i 'Rivers of Lust' dala nagovijestiti da se u njezinomprivatnom životu događaju neke čudne stvari što ide u prilog glasinama da atraktivna pjevačica više ne nosi vjenčani prsten te da se njezinog supruga i menadžera Marcela Cabulija kojeg se najviše krivilo za njezin odlazak iz Nighwisha, više ne može tako često vidjeti u njezinoj blizini. Što se tu događa, ostavit ćemo ipak žutom tisku, no ovoj školovanoj sopranistici mora se priznati da je s albumom What Lies Beneath dokazala da je zbilja u stanju zaokupiti pozornost slušatelja.
Instrumentalna podloga i na ovom je albumu posve podređena moćnom Tarjinom glasu čija se distanciranost i hladnoća savršeno uklapa u ovaj koncept albuma, što su zasluge i same pjevačice koja se prvi puta okušala i kao producentica. Turunen je napravila vrlo solidan album neobičnog ugođaja koji bi se mogao svidjeti ne samo najžešćim ljubiteljima Tarjinog lika i djela, već i svima onima neopterećenima žanrovima koji vole glazbena eksperimentiranja.
Osobni favoriti: Until My Last Breath, I Feel Immortal, Dark Star, Falling Awake, Crimson Deep, We Are, Still Of The Night.
Ocjena: 8/10
Izdavač: Universal Music