Koliko je važan glazbeni početak vas dvojice u grupama Petrol i Metamarket odnosno White Noise in a White Room i Čistilište za formiranje zvuka grupe Ti?

Trajče: Da nije bilo Čistilišta, ja ne bih bio u Beogradu, pa se ne bih upoznao s Ilijom. A White Noise in a White Room bio mi je škola i smisao života.

Ilija: Sve što smo ikada radili i doživjeli sa spomenutim bendovima sada je dio tkiva grupe Ti. Sve frustracije i sreća, svaka bina, putovanje i proba. Imali smo tu privilegiju da radimo s talentiranim i posvećenim ljudima, a da nije bilo tih bendova, ne bi bilo ni grupe Ti kakva je danas.

Ilija, Petrol je imao budućnost i osvojio publiku i kritiku. Zbog čega sada Ti ako Petrolu dobro ide?

Ilija: Petrolu je dobro išlo gledano izvana, ali ne i iznutra. Iako nas je svijet prihvatio, to je postalo irelevantno. Nije bilo sreće u odnosima između nas i sve je palo u vodu.

Kako je prihvaćen posljednji album grupe Petrol objavljen u ožujku ove godine?

Ilija: Odlično među ljudima koji su ga čuli, ali njih, na žalost, nije puno. Nakon razlaza benda album je postao siroče o kome se nema tko brinuti. Vidjet ćemo u što će izrasti.

Što je spojilo vas dvojicu i kako je uopće došlo do prilično specifičnog zvuka grupe Ti?

Trajče: Spojio nas je krautrock koji smo svirali na jam sessionu u BIGZ-u.

Ilija: Da, spojio nas je BIGZ, zgrada u kojoj obitava dobar dio beogradske glazbene scene. Zasvirali smo zajedno prvi put na jam sessionu poslije koncerta grupe Repetitor u BIGZ-u i to je trenutak u kojem je praktično nastala grupa Ti. To je bio naš big bang. Zvuk smo izgradili jednim dijelom eksperimentiranjem, a drugim dijelom strpljenjem.

Glazba grupe Ti opisuje se često kao psihodelični elektro pop. Slažete li se s tom definicijom ili bi možda bio primjereniji neki drugi naziv?

Ilija: Slažemo se sa svakom definicijom koja ljudima pomaže da bolje opišu ili razumiju našu glazbu. Danas je lakše, jer uz recenziju dođe audio ili videolink, pa svako može procijeniti o čemu se radi. Ali svaka procjena je subjektivan doživljaj i svatko različito čuje muziku. Ne bi me iznenadilo da nas netko okarakterizira kao, npr., realni etno disco.

Sve je veći broj raznih glazbenih podžanrova, od twinklecorea, preko PBR&B-a, do Melbourne sounda i vaporwavea. Jeste li ljubitelji jednog od tih novih glazbenih žanrova?

Ilija: Svakodnevno radimo na svojoj muzici, tako da nam ne ostaje puno prostora za drugu. Znamo za PBR&B preko jednog od naših omiljenih izvođača, a to je How to Dress Well. Za ostale žanrove nismo čuli do ovog trenutka, ali rado ćemo ih poslušati. Cijenimo sve napore da se muzika mapira i klasificira jer to pomaže nama kao konzumentima. Muzika je naša hrana, a čovjek brzo ogladni.

Sve je veći broj ljubitelja tog nekog sanjivog zvuka te melodija punih melankolije i sjete. Mislite li da takva muzika odgovara vremenu i društvu u kojem živimo, kao stvarni soundtrack našeg trenutačnog života, ili je jednostavno došlo do određene zasićenosti nabrijanim, adrenalinskim, umjetno stvorenim hitovima kojima nas svakodnevno bombardiraju iz etera?

Trajče: Život je san.

Ilija: Ima toliko različitih soundtracka naših života. Meni su na primjer The Beatles dobrim dijelom soundtrack mog života. I nekad i sad, iako nisam živio u njihovoj epohi. Nije lako odrediti zvuk jednog vremena, za to je potrebna i određena distanca. Vidjet ćemo je li 2013. bila godina sjetne i melankolične muzike.

Spot za vašu pjesmu 'Koliko dana' pregledan je već gotovo 30.000 puta. Jedna od karakteristika spota je to što je u cijelosti sniman u kuhinji. Tko je došao na tu ideju?

Ilija: Ideja je potekla od našeg genijalnog prijatelja, režisera Rastka Petrovića, koji je snimao svoj diplomski film 'Dosta dobra lamperija' u stanu u kome živim. Kao plod te suradnje nastao je spot za pjesmu 'Da ti želim dobra jutra' i video za 'Koliko dana', snimljen u mojoj kuhinji, u kojoj svakodnevno vježbamo i snimamo. Taj video je jednostavno upalio kod ljudi i pomogao nam da zakažemo prvu turneju. Svi organizatori kojima smo ga pokazali poželjeli su nas dovesti.

Nedavno ste radili i na muzici za kratki film 'Roll the Dice' u produkciji European Travel Comission koji je nedavno prikazan na World Travel Marketu u Londonu. O čemu se radi?

Trajče: Radi se o mjesec dana neprekidnog rada i sviranja samo jedne pjesme. To vam je Europa.

Ilija: Kratki film 'Roll the Dice' promovira Europu kao destinaciju za putovanja ljudima iz ostatka svijeta. To je na neki način reklama za Europu, ako mogu tako reći. Prikazan je već na nekoliko festivala, a distribuiraju ga i organizacije kao što je InterRail. Puno ljudi ga je već vidjelo. Film su snimili naši prijatelji Marija Jaćimović i Benoit Detalle nakon što su pobijedili na natječaju koji je raspisala Europska komisija za putovanja. Rad na ovom filmu nam je bio prvi izlet u vode namjenske muzike. Bilo je intenzivno, ali smo puno toga naučili.

Vaš prvi nastup u Zagrebu u sklopu festivala Žedno uho bio je rasprodan unatoč činjenici što se vaša glazba gotovo ne može čuti u hrvatskom eteru. Kako to komentirate?

Trajče: Ja sam i dalje iznenađen.

Ilija: Nenad i Mate iz Žednog uha su nam puno pomogli i jako smo sretni što sada stoje iza organizacije turneje. Mislim da je prvim nastupima pomogla radoznalost ljudi da vide i čuju novi bend. Mada smo prije kina Grič svirali u Peronu 8, koji je isto bio pun. Čini se da nas Zagreb voli i nadam se da ćemo ponoviti uspjeh s prethodnih gostovanja.

Debi album je gotov i spreman za slušatelje. Hoćete li na skorom nastupu u Zagrebu svirati stvari samo s tog albuma ili će to biti sveobuhvatan opus grupe Ti?

Ilija: Imamo četiri nove pjesme koje ćemo premijerno izvesti na koncertima u Hrvatskoj. Naši prijatelji koji su ih čuli kažu da su nam to najbolje do sada, a nema veće sreće nego napraviti dobru pjesmu. Pored novih pjesama, svirat ćemo stare. Sada imamo dovoljno materijala za fini cjelovečernji koncert.