To što je od shoegaze manije – ako manijom možemo nazvati pomamu britanskih indie medija i kultno, fanatično sljedbeništvo scenske introvertiranosti, neku vrstu glazbenog aspergera koja komunicira snagom melankolične buke – ostala tek povijest ispunjena imenima koja umjesto klasične rock gimnastike na stejdžu preferiraju dim i zurenje u pod, ne znači da na krijesti novomilenijskog vala revivala ne možemo dobiti i pošteni vremenski stroj.

Naravno, sve to ne znači da isti taj shoegaze/dream/noise pop nije nastavio živjeti na marginama, cvatući na granama bujnog drveta života rock and rolla, dajući nam u svojim 'post' danima sve od transcendentalnih ljepota jednih Boris i karnalnih 'blackgaze' kopulacija s metalom do poppy melodičnosti The Pains Of Being Puire At Heart. No sve to vrijeme jačao je žal za vremenima u kojima su rock bendovi punom snagom uronili u zvučnu zavjesu ambijentalnih gitara modificiranih hordama pedala, a nostalgija se svako malo pitala: kad će My Bloody Valentine izdati novi album i hoće li on nastaviti tamo gdje je stao 'Loveless', jedan od onih albuma koji svako malo iskrsne pri vrhu kojekakvih lista najboljih svih vremena?

Novi album je konačno vani – 22 godine nakon 'Loveless', 30 godina nakon što se bend prvi put okupio u Irskoj i šest godina nakon reuniona: 'm b v' srećom ne zvuči kao identični nasljednik uratka koji je definirao indie rock početka devedesetih; riječ je o apdejtanom shoegaze zvuku za 2013. godinu, s još manje tradicionalne strukture i vokala, ali s još više briljantnih ideja, kako u autorskom, tako i od njega teško odvojivom produkcijskom smislu, u sferi reverba, modifikacije pitcha, distorzije i radikalnog igranja s formom bez opasnosti od njezinog raspada. Iskreno, 'm b v' zvuči još bolje nego danas već mitološki 'Loveless' – zato jer u isto vrijeme odzvanja kao duh prošlosti, ali i trga membrane kao 'sada i ovdje', još manje opterećen strofama i refrenima, slobodan, inovativan, mračan, šaren, bučan i beskrajno melodičan u isto vrijeme. Na kraju krajeva, velik dio materijala snimljen je još 1997. – a onda dovršen, ispoliran i nadopunjen 2007, ali na staroj analognoj opremi. Pa peglan i dotjerivan sve do 2013.

Za 'Loveless', trebale su dvije godine i pokoja stotina tisuća funti koja je zamalo zauvijek uništila i bend i Creation Records – 'm b v' proizvod je daleko dužeg maratona koji je mogao, ali srećom nije rezultirao pretencioznom megalomanijom. Tek još jednim savršenim spojem lirike i epike.

A taj bolno romantični susret grandioznog i intimnog demonstrira snagu već prvom pjesmom 'She Found Now', koja kroz melasu gitara servira transhumanističke Beach Boyse, snimljene na kasetu koja se rastopila u pretincu automobila nespretno parkiranog izvan hladovine ulaza na plažu. Sličan se duh prelijeva i u briljantnu, bezgrešno slojevitu 'Only Tomorrow', tek drugu na listi od devet novih pjesama, sve redom hipnotičkih glazbenih odiseja sastavljenih po receptu enigmatičnog audio bogatstva i savršenog suživota melodije i buke, ritma i šuma.

Netko se nedavno glasno pitao jesu li sve te kritičarske panegirike, neobjašnjiva slušateljska pomama i neviđeni web hype koji prate ovo izdanje samo posljedica toga da je riječ o povratku cijenjenih veterana? Jer mnogi su drugi bendovi kvalitetom zaslužili istu količinu pažnje, stvarajući kroz posljednja dva desetljeća jednako dobru, ako ne i bolju glazbu unutar istog svemira.

Odgovor je da, vjerojatno da.

Ali to opet ne mijenja činjenicu da se nitko baš previše ne buni, jer 'm b v' jest zaslužio sve što je dobio – ostalo je još samo da zasluži ono najvažnije, a to je vaša pažnja. Ne zato što će on nešto izgubiti ako je ne dobije, već zato što ćete vi nastaviti živjeti s prazninom koja vam, za razliku od 'm b v' u zvučnicima, nije potrebna.

Ocjena: 9.5 / 10

Izdavač: Pickpocket