Dubravko Ivaniš novim se albumom predstavlja kao jedan od važnijih autora/skladatelja domaće rock scene jer 'Walt' nudi deset lijepih pjesama kojima se nema što za dodati ni oduzeti već ih se samo može pohvaliti a prije svega uživati u njima. Kako u glazbi tako i u tekstovima. Album koji predstavlja grupu PipsChips & Videoclips u najboljem svjetlu
Sa razlogom se ističe da je album 'Fred Astaire' bio najbolji album u karijeri grupe PipsChips & Videoclips. Međutim, bilo je to drugo vrijeme i gotovo da bi mogli reći i drugo mjesto. Danas je u Hrvatskoj još lošije nego što je bilo tada (1997.). Pipsi su imali album pun hitova koji se i dan danas znaju čuti u eteru. Nevjerojatno ali istinito. Odličan rock album sa odličnim pjesmama koji je Pipse digao na sam vrh domaće scene. I onda se dogodio album 'Bog', pa 'Drveće i rijeke', pa 'Pjesme za gladijatore' pa svašta nešto… Pipsi su tako od te 1997. Na ovamo ostali poštovani i cijenjeni ali nekako u sjeni. Što učmale sredine, što čudnih skladateljskih i idejnih poduhvata Dubravka Ivaniša a što u sjeni medija koji više uopće ne obraća pažnju na sadržaj već na styling, skandale i seks. Samim time, Pipsi su postali privatna svojina vjernih obožavatelja. I onda se dogodio 'Walt'.
Odličan album ispunjen pjesmama o kojima bi se o svakoj pojedinačno mogao napisati mali esej.Ivaniš je u tekstovima ostao vjeran svojim diskutabilnim asocijacama kroz stihove koji savršeno drže vodu ako imate elementarno obrazovanje i niste zadovoljni pjevušenjem kratkih rima i priglupih refrena. Njegovi su stihovi višeslojni i teški. Daleko teži nego što su nekada bili jer je i on sakupio godine i svu težinu preživljavanja, emocija i odnosa sa ljudima oko sebe. Njegove su pjesme lijepe na onaj grub način. Iskrene i emotivne.
Njegova je glazba istovremeno postala strašno pitkom. Nije ni važno je li razlog tome svojevrsna skladateljska i glazbenička zrelost već da su pjesme skladateljski i aranžerski potpune pjesme kojima se nema što za dodati ni oduzeti. Na momente kao da priziva jednostavnom i melodioznost Beatlesa dok sa druge strane ima tu rock snagu brit popa. Njegove pjesme možda ne legnu odmah na prvu ali se tijekom opetovanog slušanja upoznaje sva njezina snaga i ljepota. Baš onako kako treba biti. Sve ostalo je na mašti i ukusu slušatelja kao i na kompetentnosti glazbenih urednika na radio stanicama,
Već je prvim singlom 'Htio bi da me voli' uspio podsjetiti na najbolje dane Pipsa i poklonio nam hit toliko jednostavan ali istovremeno toliko kompleksan i snažan. Prepoznaju se u pjesmama sa 'Walta' i Rundek i Šaran ali kao dva vrhunska rock autora kojima se pridružio Ivaniš i koji je neprimjetno svojim pjesmama bacio asocijaciju u lice publici dajući do znanja da i on pripada tom skladateljskom vrhu.
Ivaniš je kroz godine sam odvojio Pipse od ostatka scene ne želeći pripadati niti jednom klanu, niti jednom diskografu i niti jednom žanru. Možda je zbog toga ostao u svojevrsnoj sjeni ali je barem ostao vjeran svojem pogledu na svijet oko sebe i jako dobro zna što hoće a što neće. On sam komunicira sa svojom publikom i sam određuje kada će, gdje će i zašto će se Pipsi negdje pojaviti. Nije lako opstati u ovoj sredini i biti dosljedan svojim idejama i viđenju svijeta u kojem se više ne vide ljudi već proizvodi. Njegov film kroz 'Walt' nam je ponuđen na konzumiranje. Kada netko tako zrelo skladateljski, umjetnički kompetentno i glazbenički pitko ponudi svoj rad, onda mu se samo možemo pokloniti i uživati u njegovoj kreativnosti. Ovo je ipak najbolji album u karijeri grupe PipsChips & Videoclips.
Ocjena: 9/10
Izdavač: Dan/Mrak