Svega godinu dana od albuma 'VII' izbacili ste album 'Indigo'. Nekako se čini da ste se požurili jer su neke pjesme sa 'VII' ostale nedovoljno eksponirane. Očito ste puni inspiracije i željni nastupa. Zašto tako brzi novi album?

Puljiz: To se jednostavno tako desilo. Mi nikad nismo radili pod pritiskom, na silu, imali smo i duže prekide u radu, pa je izgleda došlo vrijeme kada dugo akumulirane ideje izlaze u pozitivnom okruženju vrlo lako. Buč, Slavko, Malek, Darko i ja muziciramo već nekoliko godina zajedno, ova dva posljednja albuma smo snimali u Malekovom studiju, on je i producirao oba albuma, posložili su se uvjeti za jedan kreativan rad što se nadam se i čuje...

Jeste li zadovoljni kako je album 'VII' primljen od publike i glazbenih kritičara?

Remenarić: Uspjeli smo odsvirati nekoliko promotivnih koncerata po izlasku albuma i reakcije publike su bolje nego ikad...sve je nekako opuštenije, mi volimo svirati u kubovima... Kritika je uglavnom nahvalila album, a dobili smo i nominaciju za Porin u kategoriji alternativne glazbe.

Na albumu 'Indigo' u naslovnoj pjesmi gostuje Ivana Kindl kao i na dvije bonus pjesme ('Uspomena sna' i 'Kao mir') koje ste izveli na promociji spota 'Kao mir' u Vip Clubu. Kako to da ste se odlučili na suradnju sa Ivanom?

Puljiz: Svidjela nam se njena interpretacija pjesme Milion, pa smo ju pozvali u studio i pustili joj Uspomenu sna. U nekoliko minuta se stvorila kemija koja je rezultirala već pristojnim opusom. Nadam se da ćemo imati prilike što više nastupati uživo s Ivanom kao gošćom, a gotovo sam siguran da ćemo se još družiti u studiju.

Puljiz: Vjerojatno postoji razlog za dominaciju u eteru, možda kvaliteta muzike iz tog vremena? Nije novi val i to vrijeme problem, nego je po meni problem ovo vrijeme i ovi loši odnosi među ljudima s kojim živimo svaki dan. Ima odličnih mladih glazbenika i sad, samo je njima sigurno puno teže nego što je bilo nama početkom osamdesetih dobiti podršku izdavača,medija ... I to je sigurno jedan od razloga zbog kojeg prizivamo to vrijeme, vrijeme muzike...Inače ja osobno pjesmu sa Slavkovim tekstom doživljavam kao stav naše generacije, 'koliko je prošlo kad smo se izgubili…'. Znao sam da će za ovu pjesmu jako važni biti stihovi i Slavko ih je isporučio, mi smo s pjesmom stvarno zadovoljni.

Zanimljivo je da Massimo gostuje i kao gitarist na albumu. Kako to da ste ga angažirali i kao gitaristu?

Remenarić: Massimo je došao u studio poslušati pjesmu 'Pravo vrijeme', odmah mu se dopala i to je riješeno. Onda je zamolio da mu pustimo još pjesama sa albuma i samo je prokomentirao. 'tako mi je drago da još uvijek netko radi ovakvu glazbu na ovim prostorima'. I onda je proradio muzikant u Massimu i večer se pretvorila u jedno ugodno druženje, glavna i isključiva tema je bila muzika, naši i njegovi uzori se dosta preklapaju i onda je sve lagano...

U pjesmi 'Pravo vrijeme' prizivate to vrijeme: 'I nikad kao tad, bilo je to pravo vrijeme, Vratite ga sad zbog mene'. Po čemu najviše pamtite taj period i prve godine grupe Boa?

Puljiz: Svaka generacija ima svoje vrijeme, mi smo samo imali sreću da se bavimo glazbom i da smo mladi, u vrijeme njene najveće ekspanzije. Klubovi u kojima se sviralo ( Lap, Kulušić, SC...) su bili non stop krcati, a tako je bilo u svim većim gradovima bivše države. Mi smo prva tri albuma snimali u Švedskoj, jer je naš izdavač Suzy smatrao da se ovako kompleksna glazba može bolje snimiti tamo. Naravno da su nas ta snimanja usmjerila i stvorila jedan ozbiljan odnos prema svirci, balkanske zvijezdice su brzo prizemljene i BOA od tada nikad ne radi ako nije maksimalno spremna. Inače u to vrijeme se uglavnom tulumarilo po kućama i stanovima( sve se zatvaralo oko 23 sata ), a iz današnjeg rakursa, gotovo je nevjerovatno da su na tim tulumima najveći incidenti bili kada bi netko slučajno razbio čašu ili slučajno prolio vino, s tim da se tridesetak ljudi na zabavi prije toga jedva, ako i je, poznavalo.

Album 'Indigo' odiše nešto mračnijom atmosferom i vidljivo depresivnijim tekstovima. Što vas je tako spustilo u periodu od prethodnog albuma do novog?

Remenarić: Mi ustvari VII doživljavamo kao 'teži', ali nema veze... Oba su slika vremena u kojem živimo.

'Protiv struje' je pjesma koja kao da opisuje karijeru grupe Bou uz jasnu poruku da nema predaje ali i skepsu prema svemu što radite na sceni. Koliko je teško danas grupi Boa u borbi za poziciju na hrvatskoj glazbenoj sceni?

Remenarić: Na žalost sve se svodi na borbu za pozicije, guranje, laktarenje...Mi u tome jednostavno ne sudjelujemo, jer smo uvjereni da taj način nema smisla ako uživaš u umjetnosti. Naša borba se svodi na to da nastojimo biti što kvalitetniji, da nam je jako stalo kako naš album zvuči, da smo 100 posto uvježbani za koncerte, a najvažnija jest strast koju osjećamo prema glazbi.
Kakvi su planovi za promociju albuma? Hoće li uskoro kakav veći koncert?

Puljiz: Što više live nastupa. U Zagrebu sviramo 20. ožujka u Vintage Industrial Baru.

Na albumu gostuje i Igor Geržina na saksofonu. Hoće li vam se Geržina pridružiti na koncertima?

Remenarić: I Ivana i Igor i Massimo, naravno ukoliko ih vlastite obaveze ne spriječe.