Filmski festivali

Nakon što ste u rujnu bili član žirija Split Film Festivala, stižete i na Zagreb Film Festival, na sastanak upravnog odbora Europske filmske akademije. Koliko će vaš boravak biti poslovne, a koliko i gledalačke prirode?

'Vrlo malo gledalačke prirode, čini mi se. Naime, prekratko ostajem u Zagrebu, a čitava je subota rezervirana za sjednicu upravnog odbora EFA-e. U nedjelju već putujem natrag za Pariz.'

Hrvatsku su preplavili filmski festivali. Koliko to može pomoći hrvatskom filmu?

'Pula je festival 'domaćeg' filma i ona mu najviše pomaže. Ona je 'prozor' u svijet. Ostali festivali više su izraz zainteresiranosti filmske publike, ljubitelja filma, poslovnih ljudi i turističkih djelatnika. Festivala nikad nije previše, sve dok imaju jasan profil, dok pronalaze novac i dok dobivaju filmove. To vam je kao i s proizvodnjom filmova – tko ima pravo odrediti koliko je filmova previše (ili premalo)?'

ZFF oblikuje natjecateljski program od prvih i drugih filmova, samim time pokušava otkrivati nove filmske velikane. S druge strane, ta odrednica odmiče ga od filmskog glamura. Vjerujete li da je to dobar put?

'ZFF nije jedini festival koji prikazuje prve i druge filmove. Ima ih puno po svijetu i posebice u Europi, a za mene su ti festivali svakako najzanimljiviji. Oni su pravi trenutak za filmske sladokusce i entuzijaste. To je istinski prava stvar. No znam da 'finacijeri' i 'sponzori' festivala traže glamur.

Pogledajte Split i njegov rujanski festival. Oni su na festivalu prikazali šest kratkih filmova koji su napravljeni tokom dva tjedna što su prethodili festivalu u radionici Bele Tarra. Producirali su filmove i doveli u Split, na dva tjedna, jednog od najvećih autora europske kinematografije danas. To je glamur. Doista ne za sve, ali Bela je sigurna vrijednost. Za njim se na ulici nitko neće okrenuti, ali on je već danas povijest svjetskog filma.'

Hrvatski i regionalni film

U jednom prethodnom intervjuu hrvatske filmove ste klasificirali kao dobre, osrednje i loše. Što hrvatskoj kinematografiji nedostaje da joj pridodate i atribut – odlični?

'Ono što nedostaje i svakoj drugoj kinematografiji – iskra talenta, sretne okolnosti, miran produkcijski okoliš ili pak suprotno, velika muka, tenzija, nesigurnost... Još se puno toga može dodati, ali jedan od razloga je i kvantiteta. Iz veće kvantitete ima više šanse da se pojavi i veća kvaliteta.'

Pohvalili ste novi hrvatski audiovizualni zakon. Potvrda dobrog rada HAVC-a je i ovogodišnja nagrada Albert Kapović njegovu ravnatelju Hrvoju Hribaru. Mislite li da bi to mogao biti okidač koji bi mogao pomoći hrvatskom filmu?

'Bez sumnje da. To je možda prvi i najvažniji korak koji ide u prilog mog uvjerenja da treba miran okoliš da bi se pravili dobri filmovi. Albert je napravio strahovito mnogo za hrvatsku kinematografiju i divno je da sve to nije stalo nakon njegove smrti.'

Može li se hrvatski film usporediti u odnosu na filmove regije?

'Može. I opet ovdje dolazi na vidjelo kvantiteta. U odnosu na kvantitetu, bosanski je film svakako najuspješniji. Hrvatski, srpski ili slovenski film nekako su jednaki. Hrvatska je sada, novim audiovizualnim zakonom, stupila korak ispred, ali i drugi ne čekaju. Ako regiju proširimo i na Mađarsku i, recimo, Rumunjsku, onda stojimo bolje od Mađara, a gore od Rumunja. Razumijte, molim vas, da je sve ovo dosta na 'prvu loptu'.'

Kako biste odredili trenutnu poziciju regionalnog filma u širem kontekstu? Osjećaju li se neke zajedničke tematske ili stilske crte?

'Mislim da se osjećaju, iako je meni o tome teško govoriti jer govorim jezike naše bivše domovine, pa mi nije lako uzeti distancu koja je neophodna da bi se odgovorilo na vaše pitanje. Rat nam je, nažalost, donio i jedno tematsko zajedništvo. Ekonomska kriza i nadiruće siromaštvo donijet će nam sličnost u temama i s većim dijelom Europe.'

Život nakon Oscara

Prošlo je deset godina od Zlatnom palmom i Oscarom nagrađene 'Ničije zemlje'. Može li se vaša karijera promatrati prije i poslije Oscara?

'Ja vam to stvarno ne znam reći. Mislim ipak da ne. Moja je karijera dobila istinski poticaj kad sam odlučio ostati u Francuskoj i tamo raditi kao producent. Oscar je u velikoj mjeri rezultat te odluke.'

Koliku težinu ima Oscar u vašem poslu? Je li vam širom otvorio brojna vrata ili ih tek odškrinuo?

'Niti otvorio niti odškrinuo. Nije baš mnogo toga promijenio. Dapače, mislim da je odmah nakon Oscara bilo još teže ići naprijed. Sada, nakon desetak godina, osjećam se oslobođenim od oskarovskog tereta. Lijepo ga je vidjeti u vitrini u uredu, lijepe su uspomene koje me u prvom redu vezuju za Danisa Tanovića (na kraju, to je njegov Oscar), ali sve drugo se svodi na jednu rečenicu u mojoj biografiji: nominacija za Oscara i Oscar. Točka.'

Birate li pažljivije projekte nakon Oscara. Rekli ste da vas u biranju projekata vodi srce, a potom i nos. Kolika je uloga nosa?

'Nekako pola/pola sa srcem. Nakon Oscara, prvi projekt smo izabrali vrlo nepažljivo i nije nam se isplatilo. Dapače. To je možda bila greška i još više me to uvjerilo da Oscar ništa niti mijenja niti smijemo dopustiti da mijenja.'

Branko Lustig i holivudske zvijezde

Radili ste s nekim velikim zvijezdama poput Colina Farrella i Eve Green te ste rekli da vrlo često sami hrane skandale. Koliko ti skandali oko filma u nastanku idu u korist vama i filmu, a koliko mogu biti antireklama?

'Moj rad sa 'zvijezdama' bio je isključivo na 'obrtničkom' nivou. Promatrao sam ih, ali ništa nisam odlučivao. Njihovi agenti, menadžeri i oni sami su odlučivali. Njihova ljudska strana je često skrivena i podložna kalkuliranju. Nama nijedna zvijezda nije baš pretjerano pomogla kad je uspjeh filma u pitanju. Ni glumom ni skandalima. Najvjerojatnije bi svi ti filmovi mogli jednako opstati i bez zvijezda, ali se nikako nisu mogli financirati bez njih.'

Mnogi u vama vide novog Branka Lustiga. Koliko vi težite lustigovskoj karijeri ispunjenoj velikim holivudskim projektima?

'Možda bi se i to moglo uzeti u obzir, ali kad bih imao dvadesetak godina manje. I kada bih možda imao drukčiji background. A ni ambicije nam, vjerujem, nisu iste. Imamo u Hrvatskoj dovoljno mladih, talentiranih producenata koji mogu napraviti sjajne karijere. Baš na holivudskim projektima? Mislim da ne. Hollywood daje šanse u prvom redu mladima, potom mladim emigrantima, potom mladim emigrantima iz hispanskog dijela Amerike, a onda možda i dugima.'