Splićanka Lana Barić ostavlja dojam jedne od onih žena koje se ne boje reći što misle, ne boje se rizika, društvenih kritika, pogrešaka... možda upravo zbog tog svog garda niže uloge upečatljivih junakinja kako na filmu tako i u kazalištu. No uloga snažne žene kako u životu tako i u umjetnosti podrazumijeva dvije strane medalje.

'Za te kategorije, kao što su moćna i snažna, zapravo ne znam što znače. Možda je u konačnici dojam takav, a to je obično produkt nekih okolnosti, radije nego konstanta u karakteru, barem po meni. I sve to počiva na ranjivosti. Tako da - da, moćna je i snažna. A ispod – groblje', smatra Lana.

Prizor iz nove predstave 'Žena' HNK Zagreb u režiji Paola Magellija

Biti uspješna žena i majka u današnjem društvu ponekad nije nimalo lak zadatak. No to nije nešto što je obeshrabruje. 'Svjesna sam toga da živimo u muškom svijetu i sve više postajem svjesna seksizma iako nisam osoba koja voli gledati ljude kroz prizmu spola, ali nekako ne uspijevam u tome', kaže.

Koliko se spremna žrtvovati zbog ljubavi i smatra li da su žene danas sklone autodestrukciji u to ime?

'Uopće se ne bih žrtvovala u ljubavi, to je glupo. Ako govorimo o davanju sebe, to svakako. Dala bih mu, recimo, pola svoje krafne. Dala bih mu i cijelu. Šalu na stranu, radi se o davanju i ne vidim to kao žrtvu. Naravno da bih svašta napravila za voljenu osobu, to je normalno. Osim odselila se iz Zagreba u Split. Mislim da je svaka žena koja se odluči na suživot s muškarcem donekle autodestruktivna. Komfor samoće je nemjerljiv, naravno, ali samoća je bezveze. To je ziheraški. Ljepše je imati dom', zaključuje glumica koja iz prijašnje veze ima sedmogodišnju kćer Mirej. Sebe, kaže, ne smatra samohranom majkom.

'Zakonski se samohranost definira kao život djeteta s jednim roditeljem, pri čemu je drugi mrtav ili nije priznao dijete, tako da tehnički nisam samohrana. Moje dijete ima i svog oca i svoju braću i sestre i međusobno se jako vole. Osjetim, naravno, nedostatke udaljenosti od baka i u principu jest uglavnom sve na meni. Tako ja to osjetim. Ali imam podršku ljudi koje volim i to uvelike pomaže. Nije mi teško, dapače, to je moj život i takvoga ga volim. Samo se ne možeš baš opustiti, ali i to je u redu', objasnila je.

Bez pardona Lana će reći kako je vide oni koji je najbolje poznaju. Odrastanje u Splitu udarilo je neke temelje u njezinom životu, dalo joj identitet i stav.

'Ljudi koji me znaju vole reći da sam prava splitska grezulja, što je vjerojatno točno. Voljela sam svoje odrastanje u Splitu, ‘alternativnom’ Splitu; Splićani su nas koji smo se devedesetih muvali po Peristilu zvali ‘alternativcima’, a morali smo biti etiketirani, negativno konotirano, naravno. To je bilo živo vrijeme - išla sam na koncerte u FM klub na Mejama, a to su bili prostori SDP-a, po skloništima su bili partyji, bilo je festivala, užasno puno bendova je sviralo, cijela ta alter muzička scena tadašnjeg Splita bila je nevjerojatna. Tada se činilo da to sve skupa nekamo vodi. Šteta je za Split da nije ništa više doli velo misto koje tendira ka malom.'

U šali kaže kako ljude oko sebe izluđuje svojim bivstvovanjem jer izdvojiti samo jednu svoju manu, ističe, ne bi bilo fer. Što smatra najvećim životnim izazovom dosad? 'Civilni život kao takav. Da recimo živim samo svoj posao, bilo bi lakše. Ali i glupo. Izazovi civilnog života su ogromni', kaže.

Od prošlog ljeta u vezi je s 34-godišnjim profesorom i povjesničarom Draganom Markovinom. Je l' njegov intelekt bio presudan faktor kojim ju je privukao? 'Uopće me nije zaintrigirao intelektom. Dosta smo slični karakterom. Bit će da je to. Nama je uvijek zabavno, uvijek se cerekamo.'

'Draganu i meni uvijek je zabavno'

Jedna je od potpisnika peticije kulturnjaka za smjenu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

'Potpisala sam peticiju jer bi trebalo maknuti i njega i recentnu vlast. Pa to je presmiješno, očajno i tužno jer to moramo živjeti, a ovi u Europi, koji to ne moraju živjeti, vjerojatno se silno trude shvaćati sve to ozbiljno, a umiru od smijeha jer smo glupani. Isto kako se Hasanbegović silno trudio uvjeriti nas da zaista misli da su ustaški zločini najveće posrnuće hrvatskog naroda. To je bilo duhovito. Uopće, netko tko je stajao uz bok Željki Markić i toj odurnoj udruzi U ime obitelji treba propitati svoj zdrav razum unutar četiri zida. Zaključan. Dugo', odlučno će Lana.

U ovim vremenima koja pomalo obeshrabruju što je pak ono što je veseli kao majku, glumicu i životnu partnericu?

'Pa, da, pretužno je neko vrijeme. Baš je tužno. Nekako je sve usko i skučeno, nema zraka. Ali vesele me moj dom i moji ljudi, veseli me posao. I neke male stvari.' Veseli je i uloga u nezavisnom američkom filmu 'Lucky Accident Crash', u kojem će glumiti s kolegicom Zrinkom Cvitešić.

'Ulogu sam dobila na audiciji, a redatelj je dolazio iz Amerike u dva navrata - prvo smo imali upoznavanje i razgovor, a nekoliko mjeseci poslije zvali su me na audiciju. Igram Ilinku, prijateljicu glavnog lika koji igra Zrinka, koja silno želi dijete i pokušava obrlatiti Francisa, Amerikanca koji je došao na Balkan bježeći od svog života i upoznao Taru, turističku vodičicu s kojom putuje i razvija ruban, ali ipak prijateljski odnos. To je zapravo road movie i redatelj Christopher Peditto je jako motiviran jer je film inspiriran njegovim iskustvom.'