Kada talentirani redatelj Robert Rodriguez zbog neobjašnjivih razloga uporno snima očajne dječje filmove, znamo da nešto nije u redu. Unatoč sve gorim filmovima kao što su 'Spy Kids 3' ili 'Avanture Sharkboy i Lavagirl', Rodriguez se nakon dva projekta za odrasle vraća dječjoj publici sa 'Spy Kids: U vrtlogu vremena 4D'. Glavna glumačka postava je promijenjena, s Jessicom Albom kao jedinom značajnijom pridošlicom. Američka kritika nije bila blaga prema filmu te je vrlo negativo reagirala. Zar je ovo uistinu tako loše iskustvo?

Radnja očekivano ne predstavlja originalnost, super špijun Marissa Wilson (Jessica Alba) povlači se iz službe kako bi odgajala novorođenče s mužem Wilbourom. Problem leži u Wilbourovom sinu i kćeri iz prijašnjeg braka, koji teško prihvaćaju Marissu, smatrajući je dosadnom, ne znajući za njenu pravu profesiju. Kada se pojavi nepoznati neprijatelj s mogućnošću manipulacije vremenom, cijeli svijet dolazi u opasnost i Marissa se vraća na dužnost, no ovoga puta i ostatak obitelji će se slučajno uključiti u akciju.

Iako ovo svakako nije vrhunsko filmsko ostvarenje, kritike su uglavnom preoštre. Osnovna pozitivna strana filma jest solidan vizualno zvučni dizajn i atmosfera filma, kojima Rodriguez vješto dirigira. Zanimljiva kombinacija stila spojena sa solidno dinamičnom akcijom pružit će ciljanoj publici mnogo dobre zabave, ako je ta publika ispod 12 godina starosti. Kako ovdje logika priče, gluma i općenito scenarij nisu bili prioritet, malo iskusnijim gledateljima ovo bi moglo predstavljati čak i naporno iskustvo, iako Rodriguez gotovo uvijek vrhunski konstruira kadrove kako bi bili što zanimljiviji. Uistinu, gluma je često očajna, što je uglavnom posljedica brzopleto napisanih likova, a u slučaju Jessice Albe jednostavno nedostatak ikakve volje da svoj lik shvati ozbiljno. Šokantno, glavni 'klinci', brat i sestra, predstavljaju znatno veći glumački talent od Albe u ovome zanemarivom filmu. Nisu ništa posebno, ali relativno su uvjerljivi u svojim ulogama mladih špijuna, često čak i više od onih iz prijašnjih nastavaka. Teško je zanemariti sve te mane, pogotovo kada priča postane nerazumljiva i posve besmislena čak i za odrasle, stoga ne čudi 'bičevanje' od strane mnogih inozemnih kritika. Može li ciljanje na specifičnu publiku i njihovo zadovoljstvo filmom opravdati sve sramotne mane? Odgovor je ne, ali to ne znači da se upravo njima ovo ne može preporučiti. Ako pogledamo mnoge popularne dječje filmove slične tematike iz 90-ih godina, 'Spy Kids: U vrtlogu vremena 4D' superiorniji je proizvod zbog obilja akcije i solidne režije, a ti isti filmovi danas se mogu pohvaliti znatno boljim ocjenama.

Zaključno, mlađim uzrastima kojima korektna priča i likovi nisu bitni, ovo će biti zadovoljavajuća 'vožnja', a njihovi roditelji morali bi posve raspustiti inteligenciju pa nakon toga možda i uživati u par dobrih 'šala' psa (glas daje Ricky Gervais) koji govori. Loš film, ali potencijalno vrhunska zabava za djecu.