Novi naramak povijesnih filmova koji se natječu za Oscara donosi nove razloge za prigovore povjesničara
Kada se uhvate bliske i daleke povijesti, igrani filmovi gotovo uvijek rade istu stvar – ma koliko stvarnost često bila dramatičnija od filma, film će uvijek pronaći načina da je izmijeni po volji, ne bi li sebe učinio garantirano dramatičnijim. Takvi kreativni zahvati u činjenice gotovo nikada ne prođu bez prigovora onih koji znaju istinu u pozadini fikcije.
Tako je ovog puta s čak tri filma koja se natječu za Oscara, Spielbergovim 'Lincolnom', Affleckovim 'Argom' i 'Zero Dark Thirty' gospođe Bigelow. Huffington Post podsjeća na to kako su Affleck i scenarist Chris Terrio odlučili stvarnost (detaljiziranu u knjizi po kojoj je 'Argo' i snimljen) modificirati za veću filmsku napetost – u pravoj verziji, bijeg američkih diplomata iz Teherana kasnio je zbog tehničkih poteškoća, što je izazvalo veliku nervozu Amerikanaca. Na velikom platnu, ekipa je završila na ispitivanju, a od sigurnog kraja spasio ih je jedan poziv u Hollywood i djetinjasta priroda iranskih revolucionara.
Planira li publika koristiti naslove nominirane za Oscara kao lekciju iz povijesti nabijenu u format cjelovečernjeg filma, naići će na još sličnih i problematičnih 'modifikacija' – Spielberg i njegov scenarist Tony Kushner već su kritizirani zato što su si dopustili potpuno izmijeniti povijesne činjenice o glasovanju za zabranu ropstva. Njihova obrana je bila jednostavna i iskrena – učinili smo to zbog 'dramatičnog efekta'.
'Nadam se da nitko nije šokiran time što sam izmišljao dijaloge, zamišljao susrete i izmišljao likove', sarkastično je kritičarima izjavio Kushner, dodavši kako je napisao povijesnu dramu, a ne predavanje iz povijesti. Ipak, dok ga jedni brane s argumentom 'da, to je samo film', postoje i oni koji smatraju da je moć filma danas tolika da bi čitave generacije mogle krivo naučiti povijest, pogrešno vjerujući da je Spielbergov ep najbolji način da se skrati čitanje sveučilišne literature.
Problema imaju i naslovi koji se bave bliskom povijesti – poput ubojstva Osame bin Ladena, što je u novinarsko-zavjereničkim krugovima problem samo po sebi, s obzirom na silne informacije koje ukazuju na to da je dotični bio mrtav godinama prije nego što je Obama egzekucijom nabildao bodove za predsjednički reizbor.
Naravno, tu je i problem tzv. promoviranja mučenja, tj. krivog dojma o spasonosnim informacijama izvučenim nehumanim iživljavanjem nad zarobljenicima, a zbog čega su već prigovarali i neki američki senatori. Glavni lik, agentica CIA, u stvarnosti ili uopće ne postoji ili je filmska verzija kompilacija nekoliko agenata, a scenarist Mark Boal sve je kritike odbacio argumentom o potrebi zadovoljenja očekivanja publike koja plaća da se zabavi, pa kaže:
'Imam pravo, ako vjerujem da su Bin Ladena ubili vanzemaljci, to i prikazati. Nije li to legalno u ovoj zemlji?'
