Prije desetak dana dobila sam poruku čitateljice koja je po mojim usputnim napomenama zaključila da ne gledam serijal 'Tvoje lice zvuči poznato' i zbog toga me pozvala na red. To je sada najpopularnija emisija, svi to gledaju, objasnila je. 'Ti kao TV kritičarka ne smiješ si dopustiti da propuštaš takav fenomen!'
Iako se inače ne obazirem na mišljenja forumsko-komentatorskih stručnjaka o tome što bih trebala, a što ne bih trebala gledati te im još manje vjerujem kada nešto prozovu neizostavnim dijelom opće medijske kulture samo zato što to nešto gleda cijeli treći be strukovne škole iz Điđimiđijevaca, nad tom sam se porukom ipak tri sekunde zamislila. Možda nepotpisana autorica poruke ima pravo. Možda bih se, kao osoba koja piše osvrte na TV emisije, zbilja trebala malo podrobnije informirati o onome što nakon svakog emitiranja ispunjava feedove na Facebooku i vrhove tablica gledanosti. Možda je doista riječ o medijskom fenomenu, višeplatformskom IVENTU, i možda si zbilja ne mogu priuštiti da ga barem na neki način ne popratim. Imitatorski showovi, uostalom, imaju jednu od najduljih zabavljačkih tradicija na televiziji i šire pa je ovo možda nastavak na đir Biljane Ristić ili onog netko imitira nekog kroz pesmu, muziku, stih, kao pravi pevači, a možda i bolje od njih iz 'Muzičkog tobogana'. Pod utjecajem takvih misli počela sam listati po snimkama dosadašnjih emisija, pa sam čak i pogledala najrecentniju.

I što da vam kažem? Ne. Ne, ne i ne. Nijedan možda iz prošlog odlomka nema temelja u stvarnosti, a nemaju ga ni prigovori moje drage čitateljice, koliko god trećih be stajalo iza njezinih tvrdnji. 'Tvoje lice zvuči poznato' NIJE vrijedno pozornosti. Kao TV kritičarka, ja si itekako mogu dopustiti da ne gledam taj trash. Ako se išta u toj emisiji može povezati s dobrom tradicijom imitatora iz prošlih vremena, onda bi to bile metastaze jer samo se tako mogu nazvati promjene koje su nastale razvojem imitatorskog zabavljačkog žanra do ovoga. Hvala na poruci, ali mislim da ću i dalje sretno negledati TLZP.

No ako valja odgovoriti na pitanje je li doista riječ o medijskom fenomenu, ona moram reći da ITEKAKO JEST! Problem je jedino u tome što nije riječ ni o kakvom pozitivnom fenomenu, ni o kakvom pomicanju granica ni proširivanju interesa publike prema novim horizontima. 'Tvoje lice zvuči poznato' fenomen je koji bi najbolje bilo opisati tako da se kaže da njegovi tvorci i dobar dio sudionika nemaju blage veze o svijetu u kojem žive, a bogami ne pate ni od viška temeljne civilizacijske pristojnosti. Osjećaj odgovornosti zbog mogućih posljedica onoga što prikazuju neću ni spominjati - nekome bi mogli puknuti postoperativni šavovi od smijeha.

O čemu govorim? O seksizmu, rasizmu, ukratko - najobičnijem ŠOVINIZMU. O rečenicama na račun nečijeg izgleda koje pokazuju da 'duhoviti' voditelji ne shvaćaju koliko je razorno pred golemom publikom raspravljati o debljini nečije guzice i koliko podsjeća na J. Lo. O nastupima u kojima se imitatore bez imalo ustezanja šminkalo tako da izgledaju kao da su crnci jer se nitko nije ni osvrnuo na činjenicu da blackface (šminkanje zabavljača tako da izgledaju kao crnci kako bi ih što uspješnije mogli imitirati) za sobom donosi višetonsku hrpetinu asocijacija na snažan rasizam i segregaciju. Govorim i o jednom izvođaču koji slijepog pjevača imitira tako da se ponaša kao da su slijepe osobe retardirane i ne mogu hodati. Govorim o tome da sve nabrojano uopće nisu izolirani kiksevi. Riječ je o opetovanim forama, dakle o nečemu što bi emisija 'Tvoje lice zvuči poznato' mogla uvrstiti u opis svojega koncepta i žanra. Problem je i u tome što se sve te diskriminacijske i uvredljive fore prezentiraju kao supersmiješne i zabavne. A doista nisu.

Nisam prva koja se zapiknula na blackface iz TLZP-a - o tome su se već bili raspisali i profesionalni novinsko-portalski i hobistički komentatori na Facebooku. Pročitala sam neke od njih i uglavnom se sa svima slažem, ali su me zapanjile reakcije onih koji bi im došli kazati što oni misle o svemu tome. 'Joj, dajte više začepite s tim glupim američkim forama! Njima je sve rasizam, ne smiješ više ni vic ispričat o Muji i Hasi a da te ne optuže za genocid u Bosni ili tak nekaj!' - vjerojatno je jedan od onih koji bi se mogao postaviti kao špranca. Glupi Ameri i njihova pretjerana osjetljivost na rasizam spominjali su se kao osobina neke retardirane vanzemaljske vrste, kao da pred vlastitim vratima nemamo ljude koji su (opravdano ili ne) preosjetljivi na neke teme pa obole na živac čim netko u javnosti s krivom intonacijom izgovori kraticu PTSP. Ili već tako nešto. A da. Bit će da su Ameri glupi kada izbjegavaju podsjetnike na teška i okrutna prošla vremena. Bit će da je situacija kada se ipak više vodi računa o izbjegavanju stvaranja osjećaja manje vrijednosti kod čitave jedne rase samo zato da bi se dobio imitator koji baš ful liči na Bijonse - idiotska politička korektnost. Puj, fuj, Ameri. Ne znaju se oni tako super zabavljati kao naš čovjek kad zapjeva... ok, možda je bolje da ne citiram što zapjeva.

Nonšalantno korištenje blackfacea u TLZP-u, iako odvratno i za svaku osudu, samo je jedna od nimalo simpatičnih zvjezdica kojima se ta emisija kiti na vrhovima ljestvica gledanosti. Sirovi seksizam koji postoji i u drugim emisijama toga tipa, ali ga u drugim slučajevima voditelji i ini sudionici nemaju običaj verbalno naglašavati, ovdje je upravo JEZIV, doslovno na razini komentiranja krava na stočnome sajmu. Koliku tko ima guzicu, kakve su kome noge - sve su to totalno dopuštene teme za javnu raspravu pred kamerom, a nesmiješne pošalice iz te domene nisu samo dopuštene, nego očito i poželjne jer si sudionici međusobno preskaču preko mikrofona ne bi li ih što prije izgovorili. Mislila sam svojedobno da seksizmu u javnom izričaju na hrvatskim televizijama gotovo i nema granica. Prevarila sam se. Ima ih, i TLZP ih preskače k'o da igra gumi-gumi na svjetskom prvenstvu, a tako bi njegovi tvorci vjerojatno reagirali i na jednu od mojih napomena. Preskočili bi je, pomnožili je s nulom, dobacili mi da serem bez veze i fokusiram se na nebitne detalje. Jer njima je bitno koliko kandidati dobro imitiraju, ništa drugo. Ovo neprekidno ponavljanje pizdarija o guzicama i sisama uopće nije bitno i ja ga ističem samo zato što sam stara, nadrkana te histerična feministica kojoj se danas previše nafrčkao brk. Iskreno, voljela bih da su u pravu. Jer onda bi to značilo da mogu bez tih nebitnih i glupih napomena/šala i da ih više nikada neće upotrijebiti u emisiji.

A svi znamo da hoće. Kao što i svi znamo da naš čovjek to voli zato što nije glupi, politički korektan Amerikanac. Daj zato seksizma, rasizma, šovinizma, svih mogućih neukusnih prikaza drugačijih od većine pa da se svi grohotom nasmijemo. Jer mi smo Hrvati, megafrajeri i turbozajebanti, mi se možemo zezat' sa svakim i neće nama nitko određivat' što je pritom ukusno, što neukusno, što odašilje odurnu poruku i što je u medijskom diskursu jednostavno NEDOPUSTIVO. Nama je dopušteno sve! U našim će se emisijama pričati i o guzicama i o sisama i stavljat će se blackface i Andrea Bocelli će, zbog toga što je slijep, ispasti retardiran. NISMO MI OSJETLJIVI NA TAKVE SITNICE! MI SMO PREKALJENI, TVRDI MANGUPI KOJIMA SE NE MOŽE POVRIJEDITI OSJEĆAJE NI DIGNITET i TLZP to zna! Samo, kao što je to predivno rekao John Cleese u seriji 'Falični pansion', glumeći bezobraznog i neugodnog Basila Fawltyja - samo ne spominji rat!