Ona traži ljubav, a muškarci žele samo seks – ova je premisa izrodila milijun i jednu glupu foru u milijun i jednom jednako glupom TV sitkomu, no ovog puta ona baš i nije poslužila za kvaziduhovitu osnovicu klasične sage o ratu spolova. 'Lena', film o 17-godišnjoj djevojci iz naslova i njezinom 'krivom srastanju', u osnovi je tipični europski arthouse teen film, dakle baš i nije za tinejdžere kojima će cjelovečernji repertoar daleko bolje i bezbolnije popuniti romantične vampirske avanture Roberta Pattinsona; ova nizozemsko-belgijska drama funkcionira na pogonu odličnih uloga, uronjenih u realističan svijet bijede, laži, pogrešaka i besmislenog, u osnovi depresivnog seksa.

Istina, i ovaj uradak sadrži za tinejdžerski žanr neizbježnu scenu razuzdanog tuluma na bazenu, ali za razliku od tipičnog holivudskog pristupa paradi mladog mesa, hedonističke prigode za rajcanje golotinjom dvadesetogodišnjih manekenki koje glume da im je 16, u 'Leni' je upravo ta scena simbol distinkcije europskog pristupa tinejdžerskoj problematici, svojevrsno veliko krštenje glavnog lika u svijet egzistencijalističke spoznaje. Ne čitanje, već deranje stranica žanrovskog priručnika.

Seks je za Lenu, djevojku koju zbog kilaže vlastita majka uspoređuje s nilskim konjem, na, u i oko tog bazena tek valuta za kupnju ljubavi – no kada se jednog dana konačno ponada da je našla pravu ljubav, kod koje je seks tek dio paketa, a ne financija za kupnju prazne kutije emocija, otkrije da je ponovo uronila u svijet laži. Stvari se zakompliciraju taman kada pomislite da su se razriješile...

Siv i melankoličan, novi uradak 'tipičnog festivalskog redatelja' Christophea van Rompaeya u osnovi ne donosi ništa što već nismo vidjeli u brojnim drugim 'tipičnim festivalskim okruženjima', ali ujedno i ništa što bez previše problema ne bi mogli pogledati ponovo.

'Izlet', prvijenac slovenskog redatelja Nejca Gazvode, također govori o odrastanju, kroz prizmu pomaknutih prijateljstava i na način koji je već viđen, iako imamo problem s time da ga gledamo ponovno – posebno ako je snimljen ovako kako jest.

Zamislite situaciju u kojoj ste na sat i pol u jednoj prostoriji zatočeni s osobom koja je nevjerojatno glupa, ali ima ego Nietzschea i Einsteina u jednom tijelu – tako nekako gleda se i 'Izlet', film koji se od prve do zadnje minute jednostavno previše trudi, gubeći se u deluziji koja mu govori da je pametan, emotivan, kul, drukčiji i turbo bezobrazan, iako je u konačnici samo beskrajno iritantan, baš kao i njegovi glavni likovi.

A oni su gay, vojnik i djevojka, na proputovanju filmom ceste tijekom kojeg svjedočimo šablonskim skokovima s destruktivnog nihilizma na ispovjednu nježnost. U jednoj od scena jedan od likova čita listu stvari koje mu najviše idu na spolovilo. Ne, na njoj se ne nalaze potencijalni seksualni partneri, ali nažalost ni stvar koja bi trebala biti na vrhu – 85 minuta 'Izleta' koji umjesto roštilja i badmintona na osunčanoj livadi dostavlja egomanijakalnu studentsku vježbu. Ona ima ponešto lijepih kadrova, ali za dobar izlet nije dovoljna samo lijepa priroda.