Je li doista najbolji album u karijeri, pokazat će vrijeme i sljedećih nekoliko godina kada će s njega curiti singlovi koje ćemo slušati iz dana u dan jer svih 11 pjesama komotno može stići do broja jedna na top ljestvicama širom svijeta.

No postavlja se pitanje jesu li tijekom proteklih 28 godina (od izlaska debi albuma 'Boy') kroz 12 objavljenih albuma savladali formulu stvaranja pjesama koje sadrže sve komponente da automatski postanu hitovi ili su ti ljudi doista toliko kreativni da je njihova glazba komad umjetnosti pred kojim se samo možemo pokloniti. Drugim riječima, jesu li zakonitosti tržišta umanjile njihovu kreativnost jer, ruku na srce, ovaj album zvuči jednako dobro kao i svi njihovi dosadašnji albumi. Ili, ako hoćete, poput 'best of' albuma koji nikada niste imali prilike čuti.

Prvim su singlom, nabrijanom pjesmom 'Get on Your Boots' najavili album, no sve ostale pjesme koje se nalaze na njemu su predodređene za globalni uspjeh, uz naglasak na 'Moment of Surrender', koja zvuči toliko himnično, bogato i moćno, a istovremeno ispunjeno svom silom emocija i jedinstvenom atmosferom, da će definitivno ostaviti iza sebe vrlo dubok trag. Kako na njihovim obožavateljima, tako i na novoj publici.

Iz samo njima znanog razloga, rad na novom albumu započet s producentom Rickom Rubinom ostao je bez objavljenog izdanja, pa je 'No Line on the Horizon' završio njihov dugogodišnji 'sound father' Brian Eno u suradnji sa Steveom Lillywhiteom i Danielom Lanoisom. Možda jednog dana saznamo što su to stvarali s Rubinom, no rezultat suradnje sa spomenutom trojicom jednostavno je sjajan i stvarno ga nije potrebno opisivati niti tražiti dlaku u jajetu. Punih pet godina nastajao je ovaj album, no vrijedilo je čekati sve te rock tužaljke, U2 himne, rifove uz koje ne mirujete, savršeno harmoniju njih četvorice i zvukove uz kojih se ponovo zaljubljujete u rock glazbu. Ponovo su dokazali da im je mjesto na samom vrhu.