Na festivalu je prikazano desetak dugometražnih igranih filmova manje nego prošle godine (njih ukupno oko 50), pa nije bilo potrebe za prikazivanjem dijela programa u dvorani Visionario, općeniti je dojam bio da se sve doimalo nekako skromnije nego prethodnih godina, a izostao je i tradicionalni dan horora. Ipak, unatoč, očito, skromnijim prihodima festival se i dalje hrabro drži - najugledniji gost bio je slavni hongkonški redatelj Johnnie To, prikazano je čak 17 premijernih naslova (bilo da je riječ o svjetskim premijerama ili premijerama na međunarodnom festivalu), a prikupljena je i uistinu zanimljiva retrospektiva korejske kinematografije iz razdoblja 70-ih godina prošlog stoljeća.

Među najzanimljivijim naslovima koje smo odgledali prednjače oni iz Sjeverne Koreje i Hong Konga, dok Kina svoj sve jači globalni financijski utjecaj počinje iskorištavati i u filmskom biznisu.

Među najboljim ovogodišnjim festivalskim naslovima svakako je duhovita i dirljiva humorna drama 'Punch' Korejca Lee Hana koju u prvom redu karakteriziraju odlično napisani likovi, i to ne samo protagonisti - buntovni srednjoškolac Wan-deuk i njegov profesor s kojim razvija kompleksan odnos na granici prijateljstva i mržnje - nego i brojni sporedni likovi poput Wan-deukova oca plesača, majke ilegalne useljenice, djevojke razredne štreberice, agresivnog susjeda....Film je bio drugi najgledaniji domaći film u Koreji prošle godine, nakon hita 'Sunny' kojim je otvoren ovogodišnji FEFF. Solidan je bio i korejski krimić 'Moby Dick' Park In-jaea, pa ne trebaju previše čuditi podaci da su domaći filmovi u korejskim kinima ostvarili čak 52 posto ukupnih prohoda na kino blagajnama. Inače, prošla je godine u tamošnjim kinima prikazano čak 150 korejskih filmova! Korejce, međutim, brine to što nijedan blockbuster prošle godine nije probio magičnu brojku od 10 milijuna prodanih ulaznica, što su brojke koje iz hrvatske perspektive djeluju gotovo nevjerojatno, pa je korejsku zabrinutost poprilično teško razumjeti. Koliki je ponekad društveni utjecaj kinematografije i u tako razvijenim i bogatim zemljama kao što je Sjeverna Koreja najbolje svjedoči slučaj film 'Silenced' Hwang Dong-hyuka u čiju se kvalitetu nismo mogli osvjedočiti jer je prikazan nakon našeg odlaska iz Udina, no ta priča o seksualnom zlostavljanju učenika u posebnoj školi za gluhe toliko je pogodio u žicu da su nakon njega promijenjeni neki korejski zakoni i uvedena je još čvršća zaštita osoba s posebnim potrebama od zlostavljanja.

Iako i hongkonška publika izrazito cijeni domaće filmove prošlu je godinu obilježio neočekivan uspjeh jednog tajvanskog naslova - 'You Are The Apple Of My Eye' debitanata Giddensa, inače poznatog tajvanskog pisca mlađe generacije. Njegova priča o ludorijama grupice prijatelja tijekom zadnje godine pohađanja srednje škole oborio je sve rekorde gledanosti, što je poprilično teško razumjeti zapadnom gledatelju s obzirom da nije riječ o klasičnom crowd pleaseru, prije je to pomalo dosadnjikava teen romansa, lišena ikakvih stvarnih zbivanja, plošno napisanih likova i s tek povremenim proplamsajima humora. Više nas se dojmila, zabavna i otkačena hongkonška komedija 'The Great Magician' Dereka Yeea, a solidna je i nova romantična komedija Johnniea Toa 'Romancing In Thin Air' o neobičnoj ljubavnoj priči nesretne glumačke zvijezde i suzdržane udovice koja se povukla od svijeta u udaljenu planinu, no ipak je to djelo neusporedivo slabije od Toovih sjajnih trilera.

Možda najveći pomak imala je kineska kinematografija koja je prošle godine imala fantastičan rast od 29 posto u odnosu na 2010. godinu, no zanimljiv je i estetski i tematski pomak koji je jasno bio vidljiv u romantičnoj komediji 'Love Is Not Blind' Teng Huataoa koja ostavlja dojam modernog filma čija radnja smještena među pekinške kreativce odiše raskoši suvremenog megapolisa. Daleko je to od one ruralne Kine u kojoj slabo plaćeni radnici za sitnu nadnicu rade u sweatshopovima. 'Love Is Not Blind' je slika moderne, zapadnjački orijentirane Kine i njene srednje klase, mladih zaposlenika kreativnih industrija koji se ni po čemu ne razlikuju od svojih kolega u Tokiju, New Yorku ili Parizu. Autor je pritom izričito kritičan prema pokondirenim kineskim novim bogatašima, ali se i izrazito zalaže za žensku emancipaciju kritizirajući tradicionalni koncept 'dobre udaje'. zasluženi komercijalni uspjeh filma 'Love Is Not Blind' nije nužno rezultat njegove kvalitete, koliko slike jedne drugačije, nove Kine. U toj novoj Kini međunarodne koprodukcije postale su normalna stvar, a samo prošle godine u takvim su filmovima glumili Kevin Spacey, Sam Neill, Hugh Jackman, Adrien Brody, Tim Robbins, Keanu Reeves i Christian Bale. Čak je bila pokrenuta zajednička kompanija koja je trebala proizvoditi kineske filmove na engleskom jeziku, ali se od toga odustalo. No za ovu su godinu već pokrenute dvije kineske koprodukcije s Hollywoodom koje će se realizirati na engleskom jeziku.