Najave su bile i više nego entuzijastične. Govorilo se o novoj, dosad neviđenoj i najmodernijoj tehnologiji, o ekranu od poda do stropa koji ima mogućnosti ko onaj Jean-Luc Picardov na Enterpriseu i vidjet ćemo mi svi sada u što će se pretvoriti HTV-ov Dnevnik! Svi će popadat u nesvijest od bjelosvjetskog studija. To su si, naime, na Prisavlju isplanirali za šezdeseti rođendan. Usporedbe s Ferrarijem i nekadašnjim ostarjelim rockerima ovaj ćemo put preskočiti. Šezdesetogodišnjaci su, naime, malo prestari za to.

Došao je onda napokon i taj 15. svibnja, voljena nam i vječna Hrvatska televizija napunila je šezdeset godina i mi, gledatelji, dobili smo priliku vidjeti što smo joj kupili za rođendan. Novi Dnevnik zablistao je već u podne, a glavni ivenat ipak je bio u onoj središnjoj informativnoj emisiji. Koju minutu prije sedam navečer na ekranima se pojavio poluzamračeni novi studio i digitalni sat koji odbrojava sekunde do početka revolucije. Netko iz moje kućanske publike stidljivo je prošaptao: 'Isto ko na RTL-u', ali odmah sam prerezala takav nepoćudni ispad jednim oštrim pogledom. A onda je počela špica i odvrtila se grafika koja podsjeća na kompjuterski prikaz sastavljanja optičkog kabela i na špicu Dnevnika NoveTV. Nepoćudni glas u pozadini sad je već hihotao...

Usporedbe s RTL-om i Novom, nažalost, pokazale su se neizbježnima. Novi HTV-ov studio - istina je - izgleda malo raskošnije, taj neviđeni ekran  za prisavske je standarde zbilja totalna znanstvena fantastika i skok u svježiji vizual vidljiv je, lijep i uglavnom vrijedan pohvala, možda tek s izuzetkom prenapadnog tickera ('one trake' u podnožju ekrana na kojoj se izmjenjuju natuknice o najvažnijim vijestima) i čudnovatog momenta u dizajnu studija, zbog kojega gost koji dolazi na razgovor k voditelju izgleda kao Kosjenka pred Regočem. No uglavnom je riječ o poboljšanju i, u usporedbi s onim što smo dosad gledali s Prisavlja, definitivnom vizualnom hvatanju koraka s vremenom. I kad već spominjem vrijeme, novi studio i njegove mogućnosti posebno su se lijepo razmahali u vremenskoj prognozi, gdje sada prognostičar mnogo bolje komunicira s kartama i više ne izgleda kao zbunjeni poletarac pred praznim kromakijem. Nepoćudni glas iz moje kućne publike, međutim, ipak je bio u pravu. Svjesno ili nesvjesno, dosta su stila preuzeli od komercijalnih kolega.

No eto, to bi bilo to. Ispijmo šampanjac, nazdravimo tehničarima, grafičarima i ostaloj inženjerskoj ekipi HTV-a i huja-haj! Ali naš Dnevnik, Dnevnik jedine nam javne televizije, uzdanica informiranja svih građana Republike Hrvatske - u svemu je ostalome ostao isti. Svi su drugi problemi i dalje ovdje. A svi znamo da je problem zastarjelog vizuala bio najmanji problem Dnevnika.

Čak bi čovjek još nekako prešao preko toga što je voditeljica Marta Šimić Mrzlečki te, prve večeri emitiranja turbo-dizl-indžekšn Dnevnika djelovala kao da bi joj u novoj, stojećoj ulozi urednice-voditeljice dobro došle nacrtane upute za kretanje po 'pozornici' (a velom kršćanskog oprosta i zaborava prekrit ćemo i tu 'sjajnu' ideju da svi moraju stajat' ko da su u vojsci). To će se s vremenom vjerojatno izgladiti i vjerojatno će svi voditelji naučiti kako da što manje izgledaju kao Bambi koji prvi put pokušava hodati po ledu. No sadržaj, način, izvedba! Eh, tu se nismo baš pomaknuli prema 21. stoljeću, zar ne?

Imam i odličan primjer - gostovanje Bože Petrova u sinoćnjem Dnevniku 2. Došao Božo s Martom prozboriti dvije-tri o odnosima Mosta i HDZ-a, o saborskim problemima s kvorumom i općenitim turbulencijama u vladajućim krugovima. Mislio bi čovjek - sad će ga izrešetat, ali AVAJ! Cijelo bi se njegovo gostovanje u Dnevniku moglo okititi radnim naslovom: 'Došao Božo gasit vatre floskulama'. Voditeljica ga pita hoće li i kako riješiti problem s kvorumom, on odgovara nešto u stilu: 'Ma, to je samo zato što su neki zastupnici neodgovorni, sve ćemo mi to brzo riješiti, nema problema, samo vi mirno spavajte, sve će bit' superiška!', na što će voditeljica: 'Okej' ili već neko slično kimanje glavom pa ajmo na drugo pitanje. Drugo pitanje - nešto u vezi s funkcionalnošću Vlade i reformama, na što će Božo nadasve sadržajno: 'Vidjet ćete vi na jesen, sve će se te reforme super provest, ovo s javnom nabavom se već događa, a i javna uprava samo što nije, mi smo za reforme, REFORME, REFORME!', a voditeljica opet: 'Super, dobro si to objasnio, Božo', odnosno već neku službenu i pristojnu varijantu, pa se i opet prebacuje na drugo pitanje. Sačuvaj bože da bi ga pitala kako će to izvest, koje su to točno reforme, nego ajmo lijepo Boži dat priliku da izgovori svoj PR tekst i ne dovodit sirotog čovjeka u neugodnu situaciju. I tako lijepo pitanje po pitanje dođosmo do kraja Božinog obraćanja naciji - jer to sigurno nije bio nikakav spomena vrijedan razgovor - voditeljici i urednici ni na kraj pameti ne padne da ga upita pokoju junačku o Karamarku i Drimiji, nego nakon Božina 'mi smo za nastavak arbitraže jer je to u hrvatskom nacionalnom interesu' i opet samo kimne glavom.

Ja stvarno ne znam - koju oni javnost na toj televiziji predstavljaju? Onu koju konkretni odgovori na pitanja ne zanimaju? Onu koja, kada joj se serviraju frazetine o reformama koje samo što nisu i Vladi koja zapravo fenomenalno funkcionira, ali to nitko ne primjećuje, samo kimne glavom i kaže: 'A onda dobro, odoh ja gledat crtiće' ili pak misle da njihova osnovna zadaća - informiranje javnosti - zapravo znači uvaljivanje sedativa u gubicu gledatelja, pri čemu im ni ti sedativi nisu baš neka jačina i djelotvornost. TO je pravi problem središnjeg Dnevnika javne televizije, a ne điđe i miđe u najavnoj špici, Enterprajz studio i voditelji koji dinamiku ostvaruju šećući se oko sjajne daske u studiju.

I to je problem koji se ne može riješiti tako da cijelom selu objaviš: 'Vidi, narode, kupio sam najnoviji Mercedes!' Pogotovo ako si Mercedes kupio 'narodovim' novcem.

P.S. I da, u prilogu o dvajspetoj godišnjici Gromova HTV-ovci su pod lice nekog sasvim drugog čovjeka stavili potpis 'Tomo Medved'. Znam da svi patimo od PTSP-a i zbunjole zbog nevjerojatno dugog izbora ministra branitelja, ali lakše malo s tim merđanom, majstore!