Prije nekoliko godina, kada je emisija 'Dobro jutro, Hrvatska' slavila već neku od svojih obljetnica, pisala sam članak o njoj i sjećam se da nisam bila usamljena u svojoj ocjeni - drugi TV kritičari, gledatelji, pa čak i neki članovi ekipe same emisije sa mnom su se slagali da je ta, iako legendarna emisija, pomalo ostarjela: da je statična, da nema prave jutarnje atmosfere, da se u njoj predugo vuku jedne te iste stvari i jedni te isti ljudi u pojedinim segmentima - ukratko, da joj je hitno potrebno osvježavanje, nešto živahniji pristup u skladu s novim televizijskim vremenima. Ne tako brzo, ali ipak nakon nekog razmjerno razumnog vremena, počele su se primjećivati promjene u toj emisiji. Pojavila su se neka nova voditeljska lica, prilozi i javljanja postali su dinamičniji i živahniji, jutarnja tjelovježba više nije izgledala kao da je presađena iz 1995. i tako redom.

Nije sve išlo bez problema - mnogim je novim licima trebalo dosta da se prilagode emisiji, a i emisija njima, pa je tako, primjerice, Frano Ridjan mnogo bolje funkcionirao kao reporter s terena negoli kao voditelj u studiju (gdje je djelovao kao da će iskočiti iz vlastite kože), Sanja Doležal je u početku bila ukočena i odavala je dojam loše imitacije Željke Fattorini, vrludalo se i sa stilom i s tonom i s dinamikom, no s vremenom su stvari sjele na svoje mjesto. Emisija se doista transformirala u nešto novije, dinamičnije i, što je najvažnije, gledatelji su je voljeli.

Kada je stigla nova garnitura na čelo HTV-a, bilo je svima jasno da će se posvuda po televiziji mijenjati ljudi, koncepti, ton, stil, voditelji, urednici i tako redom. Tako je, uostalom, pri svakoj promjeni vlasti u ovoj zemlji. Puno je lakše bacati makeovere po medijima negoli se pozabaviti stvarnim, primjerice ekonomskim i socijalnim problemima. Štošta bi se moglo napisati o promjenama na HTV-u - ponajviše o tome kako se bacanjem 'nove ruke' ideološkog premaza bojom glumi bogznakakve profesionalne reforme, no to nije tema ovoga članka. Tema je to da je u te nove reforme novoga vodstva iz nekog - zapravo prilično neobjašnjivog razloga - upala i emisija 'Dobro jutro, Hrvatska'. Razlozi iz kojeg je to učinjeno neobjašnjivi su zato što: a) emisija je bila BAŠ na dobrom putu poboljšavanja, nove dinamike i popularnosti u gledateljstva te b) emisija je to koja zbilja nema nikakve ideološke predznake ni tonove, nego se uglavnom bavi lokalnim zbivanjima, svakodnevicom, servisnim informacijama, svakodnevnim problemima običnih građana i nastoji ljudima jednostavno uljepšati i oživiti jutro.

Najvidljiviji potez načinjen u samoj emisiji smjena je jednog dijela voditeljske garniture, iz koje su uklonjeni Sanja Doležal i Robert Ferlin, a na njihovo su mjesto stavljeni Mirko Fodor i Ljudevit Grgurić Grga. Potonja dvojica pokazali su se i najproblematičnijom promjenom u programu emisije, koja je, osim njihova dolaska, dobila još jednu novu voditeljicu (Ljiljanu Vinković) i kojoj je vraćena stara uvodna špica, s pjesmom koju je izvorno pjevala Maja Blagdan.

Prvo - što se tiče te nesretne špice. Vjerujem da nitko nije imao ništa ozbiljno protiv stare špice, osim činjenice da je već bila zbilja stara i zastarjela u smislu televizijskog izričaja. To što su neki njezino micanje doživjeli maltene kao napad na hrvatski nacionalni identitet nema baš nikakve veze sa zdravim razumom jer nikome nije iz krvotoka ispao nijedan hrvatski kromosom zbog toga i nova je špica bila jednostavno modernija i više u skladu sa suvremenim TV izričajem. No novo se vodstvo odlučilo povesti za ljudima koji napadom na 'sve što je hrvatsko' doživljavaju svakih pet minuta koji prođu na televiziji a da se pritom ne pjevaju budnice i davorije domovini pa je vraćena stara špica. Da je samo to, ajd dobro, arnaučite moja predivna, moja jedina ako vam o tome ovisi nacionalni identitet.

Drugo - uklanjanje dvoje omiljenih voditelja iz emisije izazvalo je buru negodovanja i iskreno, premda nisam bila njihov najveći fan, u emisiji se itekako primjećuje. Taman su se bili navikli, uhodali, taman su djelovali kao da gledateljima sjede u produžetku vlastitog dnevnog boravka i hrabre ih da očiste krmelju iz oka te krenu u borbu s novim danom - i sad ih više nema. Ne morate čak ni listati Facebook stranicu emisije da biste primijetili koliko je negodujućih komentara pristiglo zbog njihova nestanka s ekrana - možete samo baciti pogled na emisiju one dane kada su je vodili - sada izgleda mnogo ukočenije, statično i pomalo nelagodno.

Najgore od svega ipak je to što, kada su već voditelji zamijenjeni, na njihovo mjesto nije došao netko nov, sa svježim stavom, idejama i atmosferom, nego su na njihovo mjesto ubačena dvojica voditelja čija je popularnost među publikom čak i u doba dok su 'žarili i palili' TV-valovima (a to je bilo još i mnogo prije originalne pjesme Maje Blagdan) bila pomalo upitna - Ljudevit Grgurić Grga i Mirko Fodor.

Osobno sam Fodora oduvijek smatrala osobom koja je korisnija iza kamera nego pred njima jer su mu televizičnost i dopadljivost negdje na razini streptokokne angine. Nije toliko stvar u idejama koje je imao, koliko u njihovoj izvedbi, koja je uvijek bila katastrofalno izvještačena, kao da svojim pokretima, mimikom i tonom glasa prije svake rečenice publici nastoji SILOM nametnuti: Kuiš-buraz-ja-sam-kul-i-zezam-se-najbolje. Čovjek koji nema ni trunke osjećaja za humoristični ritam neprekidno je silovao nekakvu duhovitost, lice koje je neprekidno isijavalo nadmoć i samoljublje s gotovo je tikovskim kolutanjem očima bilo još antipatičnije i uglavnom - nikada nije bio osobito dobar izbor za voditelja bilo čega, a nekmoli šarmantne jutarnje emisije za običan puk. A on se sada vratio, isti je kao prije, samo što je još i stariji, pa djeluje kao zaostatak iz nekih davno prošlih televizijskih vremena, i to ne na dobar način.

Ljudevit Grgurić Grga, pak, potpuni je promašaj za voditelja jutarnje emisije. Možda bi, takav kakav jest, i mogao funkcionirati u nekoj drugoj emisiji, nekom novovjekom remiksu 'Sedme noći' (koji zapravo nitko ne priželjkuje, ali tko zna) ili nekoj urbanoj inačici 'Lijepom našom', no u u jutarnjem programu izgleda kao da se pojavio na satu aerobika u odjeći, sveopćem stylingu i sa stavom šmekera koji je noć prije bio glavni u disko plesnjaku za razvedene samce. Jutro mu stoji ko piletu sise i iako su komentari gledatelja uglavnom nepošteno nabrušeni na njegove fizičke karakteristike (jer vjerujem da negdje na svijetu sigurno postoje muškarci obojene kose i s frizurom iz Burde sedamdesetih koji mogu sasvim solidno voditi takve emisije), vjerojatno su u tom malo štiklecu Grgine pojavnosti osjetili dio sveopće nelagode koja se širi malim ekranom svaki put kad Grga pokuša odglumiti da je jutarnji tip. Nije.

Sve u svemu, promjene u emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska' uopće dobro ne mirišu i jako, jako vuku na zaključak da su načinjene samo zato da bi se nekima pokazalo zube, a drugima vidalo rane zbog nekih starih nepravda ili 'nepravda'. Bez obzira na to postoje li uopće razlozi iz kojih je ikome trebalo 'pokazivati zube' i iz kojih je nekima trebalo nadoknađivati stare nepravde - to sigurno nisu razlozi da se rasturi uzlazna putanja jedne sasvim šarmantne jutarnje emisije. Ali to je na HTV-u ipak učinjeno.