U posljednjih osam godina Deep Purple treći put dolazi u Hrvatsku. Glazbena povijest ih bilježi kao utemeljitelje hard rocka još od davne 1968. godine, a bez obzira na njihovu poodmaklu dob, publika od 16 do 66 nijednom nije ostala razočarana
Deep Purple se, uz Led Zeppelin, Judas Priest i Black Sabbath, među prvima usudio pustiti pokoji žešći ton i dopustiti rock stablu da se razgrana na hard rock, progresivni rock i heavy metal. Zato su ti bendovi i danas uzor mnogim uspješnim mladim glazbenicima.
Bend je kroz povijest imao nekoliko postava, a ona najuspješnija dovela je Deep Purple do statusa legende i proslavila nekoliko velikih glazbenih talenata. U najuspješnijoj, drugoj postavi benda bio je gitarist kojeg se često svrstava na listu najboljih majstora gitare svih vremena - Richie Blackmore - ništa manje utjecajni klavijaturist John Lord, basist Roger Glover, bubnjar Ian Paice i Ian Gillan, kojega mnogi smatraju najboljim vokalom svih vremena.
Najveći talenti - Blackmore i Gillan - u jednom trenutku više nisu mogli raditi zajedno pa je bend najprije zamijenio vokal, a zatim gitarista, da bi do danas u Deep Purpleu ostali Ian Gillan, Roger Glover i Ian Paice, dok je John Lord otišao u mirovinu 2002. i piše skladbe za orkestralno izvođenje. Na gitari je danas izvrsni Steve Morse, jedini Amerikanac u legendarnom britanskom bendu.
Oni koji misle da ne poznaju rad Deep Purplea, varaju se. Nemoguće je da vam je promaknuo najslavniji rif pjesme Smoke On The Water ili refren megapopularnih Hush i Highway Star. Oni koji su tom žanru posvetili više vremena sigurno dobro znaju za njihove hitove Speed King i Child in Time s njihovog četvrtog studijskog albuma Deep Purple In Rock, kada su se skinuli s psihodelije i stvorili svoj specifični hard rock zvuk. Nakon njega su uslijedili Fireball i Machine Head koje fanovi spominju kao njihove najbolje albume.
Od 1990. godine Deep Purple je izdao čak šest albuma, ali se nije prepoznao nijedan pošteni hit. Članovi benda danas su djedice koji točno znaju što zanima publiku na koncertima i, osim u početku, dok se redovi još slažu, ne dave novim stvarima koje su samo slabe sjene onoga što je Deep Purple bio.
U Zagrebu se 2002. nakon koncerta na Velesajmu prepunim tramvajem sve do Trga orio Hush, a u Splitu na također prepunom kolodvoru, na kojem se čekao autobus za Zagreb, oduševljena publika nije stala pjevati dok je umor nije slomio u ranim jutarnjim satima. Ne moramo spominjati da su dvorane oba puta bile prepune. To je valjda dokaz da djedice i dalje znaju odraditi svoj posao prilično dobro, što nam daje dobar razlog da se veselimo subotnjem koncertu u Domu sportova.
