Splitska kantautorica Lovely Quinces po mnogočemu je prva na domaćoj sceni. Prva je samo s gitarom, bez benda i glomaznog menadžmenta, uspjela probiti inozemne granice i glazbeno tržište i prva je od domaćih kantautora nastupila u respektabilnim američkim klubovima
U narednih mjesec dana Dunju Ercegović očekuje više od dvadeset koncerata po cijeloj Europi, od Švicarske, Njemačke, Italije, Belgije, Nizozemske do Španjolske i Slovenije. Nove pjesme Lovely Quinces zagrebačka publika uživo će moći čuti 2. lipnja u klubu Močvara, gdje nastupa kao opening act Thurston Moore Bendu. U društvu s glazbenim imenima poput Thurstona Moorea i Stevea Shelleya (ex Sonic Youth) te Howea Gelba (Giant Sand), hrvatska kantautorica zasigurno će steći novu publiku i samopouzdanje. Prilika je to koja se nikada do sada nije pružila ni jednom domaćem glazbenom izvođaču. S Dunjom smo popričali o tome kako su protekle njene pripreme za ovu 'turneju života', što misli o trendu povratka vinila i koje planove ima s dvama nadolazećim EP-ima, koji će biti objedinjeni pod naslovom 'Meet me in Moscow'.
Kako se osjećaš pred svoju najveću turneju do sada?
Osjećam se pomalo anksiozno. Svi ljudi pretpostavljaju i misle da bih se trebala osjećati odlično i osjećam se tako u neku ruku, ali s druge strane, na meni je veliki teret da ispunim neka svoja očekivanja, da se potrudim i dam sve od sebe jer je ovo super prilika. Znam da će sve skupa biti dobro iskustvo bez obzira na sve i sigurno ću imati priča za ispričati kad se vratim. Mislim da je ovo možda samo ta trema prije nego što odem. Sigurno će biti lakše kad odsviram taj prvi nastup na turneji.
Nastupit ćeš na više od 20 koncerata, što s Giant Sandom, Thurston Moore bandom, što samostalno. Svirat ćeš po cijeloj Europi. Kako se pripremaš za cijelu putešestviju?
Ne pripremam se nešto posebno. Pokušavam ne razmišljati o tome da idem na turneju, totalno želim biti što više u mraku jer se onda sjetim svih stvari koje moram obaviti prije nego što odem i uhvati me stres. Najviše sam vježbala pjesme koje izvodim s Giant Sandom kao back vokal u bendu i mislim da me zbog toga najviše 'puca' trema jer nisam imala ni jednu probu s bendom.
Što nosiš sa sobom? Materijalno i mentalno?
Uloške, Kontrapunkt, vlažne maramice, četkicu, dezodorans, puno odjeće, sabranost, punjač za mobitel, hrabrost, loop station, ushićenost, žice, snagu, gitaru, čarape, fen za kosu, zahvalnost, skriptu, muda...
Kako si upoznala Stevea Shelleyja? Što vas je spojilo? Jesi li slušala albume Sonic Youtha i Thurston Moore Banda?
Upoznala sam ga na Searock festivalu u Kotoru i to je bilo super iskustvo jer nisam mogla vjerovati da je on bio tamo tada skupa s Howeom Gelbom iz Giant Sanda i da ćemo zajedno svirati na istom festivalu. On je stvarno super osoba koja je odlučila ostati u kontaktu sa mnom, pa mi čestita neke praznike i pita me kako sam, što je pomalo apsurdno jer ipak je to bubnjar Sonic Youtha, benda koji dosta slušam. Kako se čujemo s vremena na vrijeme, pitao me jesam li zainteresirana da otvaram par koncerata i ostalo je povijest.
Kako je došlo do kontakta s Howeom Gelbom iz Giant Sanda? Za novi album GS-a snimila si s Gelbom i vokale za pjesmu Hurtin' Habbit i još neke pjesme?
Howea Gelba sam isto upoznala u Kotoru na Searock festivalu. Ista priča kao sa Steveom Shelleyjem. Odlučili smo ostati u kontaktu jer se njemu sviđa ovo što ja radim toliko da me pitao da mu gostujem na novom albumu. Ja sam za te pjesme snimala svoj vokal u Zadru kod prijatelja Ivice Plazonića koji je snimio prve verzije mog prvog singla 'Wrong House', pa smo mu slali mailom trake kako bi oni to kasnije miksali. Sva sreća pa mu se svidjelo. :)
Osim što ćeš na Giant Sand turneji biti opening act, nastupat ćeš i s njima na nekim pjesmama. To je za tebe svojevrsno novo iskustvo jer si inače uglavnom sama na pozornici?
Pa, osjećam se dobro u neku ruku jer kad je više ljudi na pozornici, onda je nekako manja odgovornost i sigurnije se osjećaš. S druge strane, čudno mi je nastupati s bendom s kojim nisam imala probe, a ja sam malo paničar pa se non stop propitkujem i vrtim u krevetu hoću li ja to sve moći izvesti. Stvarno se nadam da hoću i mislim da će biti jako dobro, inače ne bih pristala na to. Samo treba probiti led pa dobiti malo samopouzdanja, vjerujem da će svakim danom biti sve lakše i lakše.
Na turneji ćeš promovirati i prvi dio svog EP-ja koji skoro izlazi. Kaži nam nešto o pjesmama i strukturi tog EP-ja...
Album izlazi u dva dijela, kao muški i ženski EP, svaki od njih ima pet pjesama. Oba će biti objavljena u digitalnom izdanju te će se kasnije tiskati sve na vinilu i CD-u. Malo mi je glupo i besmisleno pričati o pjesmama i strukturi, mislim da je bolje to ostaviti ljudima da prosude. To su pjesme koje cijelog života čuvam u sebi i sad ih puštam. Neke pjesme su o Njemu, neke pjesme su o Meni, neke imaju mušku, neke žensku energiju, neke su ljute, neke su sjetne. Poanta ovog albuma je da pokaže cijeli spektar emocija.
Posljednjih mjesec dana provela si u studiju, snimajući prvi od ta dva EP-ja. Kakvo je bilo to iskustvo?
Snimala sam s producentom Markom Mrakovčićem, on je nevjerojatno talentirana osoba i gušt je s njim raditi jer se zaista kužimo dok snimamo. Inače ne volim studija i mislim da je u tim procesima atmosfera dosta sterilna, ali s njim je bilo zabavno i inspirativno. Valjda će ljudi osjetiti tu energiju i igru koju smo mi osjećali dok smo snimali.
Postojao je plan da snimite LP, ali ste odustali. Zašto?
To s dva EP-ja mi je bio zanimljiviji koncept, muška i ženska strana albuma, nešto kao 'Hazarski rečnik' Milorada Pavića. Mislim da je EP dobar format jer dopušta nekim pjesmama da dišu, što nije svaki put slučaj s LP-jem. Tom metodom želim malo usmjeriti pozornost slušatelja na neke druge pjesme.
Što misliš o povratku vinilnog trenda u nas? Slušaš li doma ploče, kakav je tvoj odnos prema vinilu? Imaš li kolekciju koja ti nešto znači?
Volim skupljati ploče i uglavnom mi cijeli džeparac ode na to. Mislim da je super što vinili vraćaju u trend jer je lijepo slušati doma ploče. To je cijeli jedan delikatan ritual i tako više slušaš glazbu. Postoji onaj moment kad prođeš cijelu jednu stranu ploče pa moraš okrenuti ploču da bi nastavio slušati album do kraja. Ima nečega romantičnog u tome, iako znam da ljudi misle da je to totalni hipsteraj. Moja kolekcija je još uvijek skromna i nisam još kupila sve ploče koje želim kupiti, a i ne vjerujem da ću to ikada moći ostvariti. Trenutno su mi među dražima ploče Stone Roses, My Bloody Valentine, Billie Holiday, Built to Spill...
Je li selidba iz Zadra/Splita u Zagreb ispunila tvoja očekivanja i u kojem smislu? Što su za tebe dobre, što loše strane života u Zagrebu?
Ja ne vidim neke loše strane života u Zagrebu, meni je super ovdje, preporodila sam se. Nije da ne volim Split, ali nekako se ne pronalazim tamo, ovdje imam prijatelje i neke svoje svakodnevne rituale i to mi predstavlja dom. Volim što u Zagrebu ima puno kulture, zelenila i to što se vidi kad se mijenjaju godišnja doba. Mislim da mi je to najljepše, pogotovo kako zrak miriše sad kad je proljeće.
Privodiš li kraju fakultet u Zadru?
Nadam se.
Iako si u posljednje dvije godine dobila epitet jednog od najzanimljivijih novih imena, nema te previše u mainstream medijima. Ne želiš biti dio estrade?
Želim biti među ljudima koji me zanimaju. Ne zamaram se previše time koliko sam se puta negdje pojavila, a gdje nisam. Ne zamaram se uopće. Većinu vremena čak ni ne razmišljam o glazbi, muče me više tipični ljubavni problemi nego problemi estrade. Vrlo sam jednostavna osoba koja zna što želi, a to je baviti se glazbom i idealno bi bilo kad bih mogla zarađivati radeći ono što volim, c'est ca