Još jedna legenda otišla je u vječna lovišta – nakon što je pola desetljeća lovio sve, od američkog sna preko lijepih žena do dobrih uloga te lovorika industrije i fanova, donoseći komade ulovljene divljači i na naše stolove, bilo da smo mu sami morali prići u kinu, bilo da nam ih je servirao udobno zavaljenima u kaučima ispred TV ekrana, Tony Curtis postao je u novom mileniju još jednom u nizu ikona popularne kulture koja se jednostavno morala odjaviti.

Smjena generacija obavljena je davno, ali za nekog tko je još pedesetih postao seks-simbolom te se uspješno transformirao iz tinejdžerskog eye candyja u ozbiljnog, cijenjenog glumca, Curtis je na radaru ostao iznenađujuće dugo, sve do prije koju godinu, kada se ga je bolest prikovala za kolica i udaljila od reflektora. No i tada je radio, svjestan da, ako već mora biti žrtvom promjenjivog vremena i hiperubrzane smjene trendova, ne mora baš predati svaki položaj okrutnim životnim činjenicama, kao što su starost i bolest. Talent je, na kraju krajeva, sposoban preživjeti sve ove faktore.

Doduše, spomenite prosječnom klincu danas 'Neki to vole vruće' i velika je vjerojatnost da on nije nikada čuo za film, niti za domaći pop bend, ako već mislite da bi ga to moglo dovesti do puta spoznaje. Ali svejedno, upravo ovaj naslov ostaje jednim od najvećih Curtisovih hitova svih vremena.

Tony Curtis rođen je 1925. godine u Bronxu, kao dijete židovskih imigranata iz Mađarske, oca krojača i nasilne, šizofrene majke. Za razliku od današnjih razmaženih zvjezdica rođenih sa zlatnom žlicom u svakom otvoru svog tijela, Curtis je uistinu imao netipičan uspon ka vrhu, od odrastanja u sirotištu s bratom, gdje su završili zato što ih roditelji nisu mogli hraniti i odgajati, do gubitka brata kojeg je ubio kamion. Dolaskom rata, Tony je završio u mornarici, ratujući u podmornici, a Hollywooda se dočepao 1948, dobivši gaže, kako je sam priznao, prvenstveno zato što je bio najzgodniji u konkurenciji na audicijama.

Nakon skromnih početaka s 'Criss Cross' i 'City Across The River', Curtis se razvijao u pravog, punokrvnog glumca, a pored uloge u spomenutom klasiku komedije iz 50-ih 'Neki to vole vruće' (s Marilyn Monroe i Jackom Lemmonom), posebno se dokazao 1958, kada je za glumu u 'The Defiant Ones' Stanleyja Kramera bio nominiran za Oscara. Akademiji, kao što je javno davao do znanja u intervjuima, nikada nije oprostio to što ga nikada nije nagradila zlatnim kipićem.

U narednim desetljećima Curtis je radio štošta – snimao mnoge, mnoge filmove, od 'Spartaka' do 'Tarzana na Manhattanu' i 'The Mummy Lives', s prvom suprugom (od njih šest!) Janet Leigh dobio je kćer koju danas poznajemo kao Jamie Lee Curtis, a od osamdesetih godina ozbiljno se bacio na slikarstvo, koje je smatrao svojom drugom, paralelnom karijerom.

Umro je 29. rujna 2010. od zastoja srca, a najbolji epitaf napisat će više od stotinu uloga koje je odradio za života.