Kako se rodila ta suluda mješavina punka, folka, ska i countryja ili možda bolje da nam kažete kako je nastala grupa The Penny Black Remedy?

Za tu mješavinu u našoj glazbi je najzaslužnija Keithova ljubav prema velikom broju različitih glazbenom stilova. To je definitivno dijelom i ono što je nas (ostatak benda) privuklo njegovoj glazbi. Mislim da to svi dijelimo. TPBR je nastao nekoliko godina nakon što se Keith preselio u London i nakon što je odlučio da mu je dosadilo biti/piti sam na bini. Mi smo bili jako spremni priskočiti mu u pomoć.

Ima li ta mješavina raznih stilova veze s činjenicom da grupu čine jedna Hrvatica, Škot, Nizozemac i dva Engleza?

Možda, malo, više indirektno, iako mislim da je Keith tako pisao i ranije. Najveći broj pjesama s prvog albuma je nastao prije formacije benda, tako da mislim da je on oduvijek pisao na taj način.

U opisu vaše glazbe često se spominju i balkanski elementi. Jeste li vi zaslužni za taj balkanski segment ili članovi benda jednostavno vole zvukove Balkana?

Mislim da nema baš previše veze sa mnom. Keith ima raznolike glazbene utjecaje i to je jedan od njih. Mislim da su bendovi poput Leningrad Cowboys (naročito koncert Leningrad Cowboys & Red Army Choir) ostavili dojmove na njega.

Odakle vi, kao klasična pjevačica, u takvom jednom bendu?

Ha, ha. Da, to je mali pravopisni problem naše biografije. Ja jesam klasično školovana (odsjek za flautu) i jesam pjevačica u bendu, ali mislim da u našoj biografiji nedostaje zarez da odvoji te dvije činjenice. Utjecaj klasične glazbe na moj odabir benda je jako mali jer sam odrastala puno više fascinirana sasvim drugačijom glazbom. The Smiths, Pixies, The Cure, Leonard Choen, Nick Cave, Billie Holiday i mnogi drugi su puno više definirali moju ljubav prema glazbi. Kad sam prvi put čula Keithove pjesme, prepoznala sam i veliki dio mojih glazbenih utjecaja u njima.

Zanimljivo je da ste vaš prvi album 'No One's Fault But Your Own' snimili u Zagrebu a producirao ga je Robert Napholz. Je li bilo teško uvjeriti Keitha, kao vođu grupe, da dođete snimiti album u Zagreb?

Ne, nije bilo uopće teško. Htjeli smo snimiti album koji može slušateljima dijelom dočarati kako bend zvuči u živo. S obzirom da smo znali za Robijev "organski" pristup snimanju, odluka je bila jako jednostavna u stvari toliko jednostavna da smo odlučili ponoviti iskustvo i sa drugim albumom.

Kakve su bile reakcije na debi album?

Jako ohrabrujuće. Mali, ali prekrasan tekst u Guardianu je jedan od prvih spomena našeg benda u britanskom tisku. BBC6 Music nas je često emitirao. Imali smo jako mali budžet za promociju jer smo sve financirali sami i, iako nismo imali veliki broj recenzija, one koje smo dobili su uglavnom bile izuzetno pozitivne.

Oni koji vas poznaju, prate i vole kažu da vaša snaga leži u vašim nastupima jer su vaši nastupi nabijeni energijom i scenski atraktivni. Što pripremate za zagrebački nastup?

Mislim da ono što naša publika prepoznaje i voli jest naša najiskrenija ljubav prema nastupima. Zagreb pored toga ima jako veliki značaj u postojanju našeg benda i izuzetno smo uzbuđeni, čak i više nego obično, što nam je pružena prilika da u njemu i ponovno nastupimo

Još jedna karakteristična stvar vezana uz The Penny Black Remedy su tekstovi koji su ispunjeni crnim humorom. Odakle ta velika količina crnog humora kod vas?

To sve opet dolazi od Keitha. To je na neki način njegova terapija. On najiskrenije živi u konstantnom iščekivanju najgorih mogućih životnih scenarija. Humor je uglavnom na vlastiti račun i pomaže mu jer prikazuje smiješnu stranu njegove opsesije negativnim ishodima. Mislim da se jako puno ljudi može u tome prepoznati.

Prije par godina ste nastupili na Glastonburynu. Kakve dojmove nosite s jednog od najvećih open air festivala na svijetu?

Glaston je jako specijalno mjesto. Festival sa 250 bina, sa 200 000 posjetitelja gdje se koriste u velikim količinama i alkohol i razni drugi stimulansi. Istovremeno festival s nevjerojatno malo incidenata i praktično bez agresije. Mi smo imali veliku sreću nastupati dva puta 2010. i 2011. i jedva čekamo ponoviti iskustvo.

U srpnju ste objavili novi studijski album 'Inhale… Exhale… OK, now youcan panic!'. Krenimo od tog neobičnog naziva albuma. Je li naziv vezan uzneku anegdotu?

Ne, nama anegdote. Bojim se opet crni humor. To je Keithova interpretacija izreke koja bi trebala stimulirati smirivanje i opuštanje.

Nakon izlaska albuma krenuli ste na koncertu promociju širom Europe. Kakvi su komentari, kako publika reagira?

Bili smo izuzetno zadovoljni turnejom. Mislim da ne postoji nijedno mjesto koje smo posjetili gdje se ne bi željeli vratiti. Publika je bila predivna.

Dobila ste izuzetno velik broj pozitivnih recenzija za novi album (Daily Mirror, Uncut Magazine, Americana UK, Fortitude Magazine...) Jeste li se nadali takvom uspjehu?

Moram priznati da smo i mi bili iznenađeni brojem jako uglednih muzičkih magazina koji su odlučili pisati o nama. Nadali se, naravno, jesmo, ali smo ipak bili pozitivno iznenađeni rezultatima.

Po čemu se drugi album razlikuje od prvog osim što ste četiri godine zreliji?

Četiri godine stariji sigurno, za 'zreliji' nisam uvjerena. Mislim da je pristup snimanju albuma bio drugačiji. Prvi album smo željeli snimiti puno više kao zapis, što bliže 'live' zvuku. Kod drugog albuma smo željeli isprobati više studijski pristup s većom produkcijom i aranžmanima.

Na koncertima vam se često pridruži i saksofonist Thomas 'Tmag' Maguire. Dolazi s vama i u Zagreb?

Na našu veliku žalost, ovaj put ne.

Gdje vidite The Penny Black Remedy kroz par godina?

Ono što bismo mi jako voljeli jest da nam se nastave pružati prilike za nove turneje i mnoge nove albume. Trenutačno smo jako uzbuđeni jer smo upravo saznali da će Boz Boorer producirati naš sljedeći album. Izuzetno se veselimo tom iskustvu.