HOT CHIP

'One Life Stand'

22.02.2010 u 09:33

Bionic
Reading

Negdje između Berlina, 80's electra i studentskih sobica, u indie-pop zaljubljenih Engleza smjestio se i novi, četvrti album ovih sythpop junaka

Kad 'One Life Stand' počne s uvodnim komadom 'Thieves In The Night', Hot Chip zvučie kao Air – i to Air kakve bismo voljeli slušati u 2010, retro i s naklonom prema vlastitoj ostavštini, a opet bez reciklaže i ponavljanja recepta koji ih je proslavio. Ali ovo nije Air – i tog smo svjesni onog trenutka kad preko 4-to-the-floor ritma i klasičnih electro akorda uleti glas Alexisa Taylora, tipični komad britanskog indie vokala, sparen s glazbenom podlogom koja više sliči na remiks nego na izvornu pjesmu.

Hot Chip 'I Feel Better'

Je li to dobro ili loše? Samo po sebi - ni jedno ni drugo, ali prva stvar na novom, četvrtom po redu albumu londonske synthpop petorke pristojno je dobra komadina 80's retro plesnjaka, dovoljno dobra da vas uvuče i zainteresira za ostatak materijala. Čak i ako vam je već pomalo muka od glazbenog rovarenja po osamdesetima, a koje danas izjeda sve, od popa do hip hopa, s obje strane oceana.

Riješite li se te početne iritacije, 'One Life Stand' itekako vas može razveseliti, iako ne i posve oboriti s nogu – kad članovi benda svoje nove pjesme, kažu nikada 'toplije' i s više 'duše' kao sada, uspoređuju s imenima kao što su Madonna i Donna Summner, nisu baš toliko doslovni, koliko pokušavaju predočiti zvučnu estetiku, posebno u naslovima kao što su 'I Feel Better' i 'We Have Love', čiji se život itekako može preliti iz studentskih sobica na plesne podije Zrća i okolice. Dobro, dub-remiks ne bi škodio, ali tempo i AutoTune atmosfera 'I Feel Better' legli bi na partiju oko četiri ujutro, baš kao što se moroderovski elementi svako malo pojave u onim pjesmama koje se ne boje povećati BPM-ažu.

S druge strane, nađe se mjesta i za birtijašku emo-soul-baladu 'Slush', koja se nekako ugurala poput uljeza koja lijepo legne kao intermezzo u svom tom jahanju manje-više istog, oprobanog recepta.

Ima tu još svega i svačega, a ponajviše mirenja dancea i klasičnih indie-pop melodija i refrena, posvuda, od 'Hand Me Down Your Love' preko iznimno catchy refrena naslovne stvari do ABBA-hipijevštine 'Brother', s različitim kvalitativnim rezultatima, ali dovoljno zanimljivom, kompaktnom i rasplesano-pijevnom cjelinom.

Ocjena: 7/10

Izdavač: EMI