Čini se (barem nama trideset i nešto godišnjacima) da je u stalnim glazbenim mijenama retro trendova koji ponovno postaju aktualni konačno došao red i na novo čitanje diska 70-tih. Dakako da ključnu ulogu u tome igra ovogodišnji album Daft Punka 'Random Access Memories', nevjerojatni testament sedamdesetima koji predstavlja glazbenu verziju onoga što je u filmu već postigao Paul Thomas Anderson sa 'Boogie Nights'. Povedeni njihovim primjerom, i drugi vrhunski glazbeni znalci obrisali su prašinu sa svojih antiknih vinilnih kolekcija, pa nakon vladavine nemilosrdnog housea današnji partyi glazbeno zapravo puno više podsjećaju na zvuke s terasa jadranskih hotela u vrijeme naših starih.

No u odnosu na plesnjake na kojima su se spetljavali naši roditelji, sinoćnja disko večer u Carpe Diem Beachu na otoku Stipanska imala je dvije prednosti. Upravo nevjerojatna lokacija na kojoj možete plesati pod osvjetljenjem najljepše mjesečine ikad (a ako baš želite, i uživati u noćnom kupanju), bila je podloga za setove znalaca koji još dublje kopaju po nasljeđu diska, kraut rocka i psihodelije ere hedonizma.

Tako je James Murphy, koji je rastjerao LCD Soundsystem ne bi li užitak slaganja novog, analognog soundsystema pretvorio u glavnu životnu preokupaciju, dio sinoćnjeg seta odradio na vinilima koji bi katkad i preskakali. Tijekom sat i pol dugog nastupa znalački je pretresao katalog rjeđe slušanih, no ništa manje hitoidnih segmenata disko povijesti, povremeno se prebacujući i na teritorij afrobeata i psihodelije. Pritom je i sam raskalašeno uživao u predivnoj hvarskoj večeri, nazdravljajući bijelim vinom i fotografirajući publiku u pauzama ležernog mijenjanja ploča.

Belgijski očevi mashupa 2manydj's nadovezali su se nešto digitalnijim nastupom, tijekom kojega su tek povremeno ubacivali mashup detaljei. Kroz jednoipolsatni set provukli su i par crowd pleasera poput 'Once in a Lifetime' Talking Headsa, ali i ponešto mračnog kraut rocka, te neizbježnog Giorgia Morodera kroz filter Daft Punka. Večer je, kažu najizdržljiviji, oko 5 ujutro simbolički okončao Dr. Dunks sa petnaestominutnim miksom 'Don't Stop the Dance', Bryana Ferrya, i tako više stotina privremenih stanovnika Paklenih otoka, porijeklom iz raznih kutaka svijeta, poslao u tihu i nježnu hvarsku noć, umorne, ali vesele i svjesne bogate glazbene prošlosti koja ponovno postaje sadašnjost.