Ovogodišnja Pula odvijat će se pod ravnateljskom palicom Gordane Restović, što nam je i povod za razgovor o 61. izdanju najdugovječnijeg hrvatskog festivala filma i o planovima za budućnost.

Čini se da je lanjski jubilarni 60. festival dosegao vrhunac postavši s više od 73 tisuće gledatelja najposjećenija kulturna manifestacija u zemlji. Mogu li se te brojke ponoviti, očekujete li da ih je moguće možda i nadmašiti?
Svim je organizatorima, pa i nama, značajan svaki individualni gledatelj, jer je pojedini dolazak ujedno priznanje našem radu. Postavljen je trend mjerila uspješnosti manifestacije nadmašivanje broja posjetitelja prethodnih izdanja, ali vjerujem da su kriteriji u konačnici ukupnost 73.000 dojmova lanjskih posjetitelja. Brojke ovise o mnogočemu; dobrim filmovima, ozračju, medijskom praćenju, vremenu i okolnim manifestacijama, tako da to varira svake godine, ali neosporna je činjenica da se Festival razvija i dobiva novi izgled.

Hrvatska obiluje filmskim festivalima, no mnogi kažu - samo je jedna Pula. Osim neupitne tradicije, što je 'ono nešto' što privlači filmofile u Pulu?
Antički spomenik i publika tvore posebnu klimu, u tom ozračju 'film pod zvijezdama' ostavlja zaista poseban utisak, a pridodamo li tomu ljeto i večer, dobivamo formulu koja je neporecivo jedinstvena.

Na čemu ovogodišnja Pula gradi svoju prepoznatljivost? Kako publiku uvijek iznova pridobiti?
Osim vrlo snažnog i nagrađivanog vizualnog identiteta koji festival čini prepoznatljivim, programski se ove godine razvija i prema profesionalnim pitanjima, medijski se predstavlja na svjetskoj pozornici i dovodi vrsne stručnjake, otvara neka pitanja iz filma i potiče diskusiju, svakako jedan novi iskorak. Ove ćemo godine prikazati 86 filmova, na 15 lokacija, imati osam radionica i dva okrugla stola namijenjenim za profesionalce, radionice za djecu i mlade, novi program za mlade Dizalica, 10 koncerata, četiri izložbe, preko 300 gostiju i još puno popratnih sadržaja. Mislimo da će tih 15 dana Pula biti pravi filmski grad i privući brojne gledatelje. Potvrdu da Pula ima 'ono nešto' ove je godine došla i potporom Hrvatske turističke zajednice koja je uvrstila Festival među najvrednije manifestacije u zemlji.

Cannes ima crvene tepihe i megazvijezde zbog kojih mladi dežuraju ne bi li ih vidjeli, slikali, dobili autogram... Mnogi bi voljeli vidjeti Pulu u svjetlu glamura, postavljenu možda uz bok Cannesu, Veneciji, Berlinu, Moskvi ili barem najvažnijim regionalnim filmskim središtem. Ide li Pula u tom smjeru?
Pa svaki festival voli taj dio glamura, međutim, za to treba stvoriti određene preduvjete; ugođaj, struka, domaći i strani redatelji, kritičari, mediji. Razlog dolaska, izuzev 'pukog poziva', mora se sastojati i od turističkog aspekta, a kada se sve to zbroji, dolazi se do zavidnog financijskog rashoda. Sama prisutnost bez planirane podloge i konteksta nema dugoročnu težinu. Pred nama je dugačak put.
No za početak, već sada mogu potvrditi da dolaze gosti iz većine filmova iz međunarodnog programa, a svaki hrvatski film, i dugometražni i kratkometražni, imat će svog predstavnika u Puli. Pridodamo li njima međunarodne članove žirija i goste predavače koje smo pozvali, dobijemo uistinu zavidan broj gostiju koji će sa sobom ponijeti festivalske utiske. Ovih je dana objavljen i članak o Puli u uvaženom Screen Dailyju u kojem hvale upravo goste koji će nas posjetiti, ali i filmove koje je Umjetnički savjet odabrao.

Odražava li se naša recesijska klima i na ponudu ovogodišnjeg Filmskog festivala u Puli?
Umjetnost uvijek u sebi nosi dio vremena i trenutka, bilježi stanje stvari i duha, pa tako vjerojatno i vrijedi za filmsku produkciju. Ali to ne mora nužno biti loše. Mislim da će ova Pula pokazati jedan zaokret i da su filmovi izabrani promišljeno, na jedan umjeren i ujednačen način.

Očito, filmovi postoje zbog publike, a festivali su prilika da ih publika vidi. Filmske nagrade, svakako, nagrađenom filmu dovode i više gledatelja u kinodvorane. Jedno bez drugog, dakako, ne ide, ali, smatrate li da je moguće produkciju i reviju uravnotežiti 'da imamo i ovce i novce'?
Dodjele nagrada i priznanja dio su filmske industrije. U konačni proizvod znan kao 'film' uložen je izniman trud, vrlo težak i zahtjevan rad. Taj posve kreativan proces ima u sebi jako puno borbe, previranja i samokritike, propitivanja kako redatelja tako i kamere, svjetla, glumca, montaže, glazbe, a ponajprije treba poći od financijske konstrukcije, tako da to bude malo remek-djelo koje će se ostaviti u cjelokupnom nasljeđu, bez obzira na uspješnost ili dopadljivost. To treba poštovati. Samo neka je puno dobrih filmova, sve ovo ostalo se rješava u dostupnim mogućnostima.

Jeste li zadovoljni radom i suradnjom umjetničkog savjeta?
Savjet čine Hrvoje Pukšec u svojstvu predsjednika i članovi Tanja Miličić te Mike Downey. Savjet je kasno imenovan, ali smo se, zahvaljujući elektroničkim komunikacijama, zajedničkom entuzijazmu i uz poštovanje zadanih ovlasti, umrežili, i to je jedan neposredan i ugodan odnos s puno međusobnog razumijevanja, jer nam je svima ovo prvi festival po različitim pitanjima.

Što biste nam iz programa kao preporuku izdvojili?
Nezgodno je da kao ravnateljica Festivala nešto izdvajam, ali zato vas iskreno i srdačno pozivam da dođete u Pulu i budete festivalska zvjezdica i sami izaberete svog favorita.