Povodom zatvaranja Velikog pogona Tvornice kulture oglasila se i međunarodna udruga P.E.N., čiji memorandum donosimo u cijelosti
'Kao članovi međunarodne udruge P.E.N.-a, moramo se očitovati glede najnovijih sramotnih događaja na planu ne samo kulture nego i arbitrane primjene zakona kao evidentne zloporabe Zakona. Čitava najnovija događajnost oko Tvornice kulture ima više detalja i slojeva tumačenja ne samo zakona nego i prije svega: pojma javnog interesa. Jer zakonska regulativa ovdje nalaže opasnu sugestiju da je glazba okvalificirana arbitrarno kao puka buka, ali i to: da je svaka manifestacija živog kao takvog također neka vrst buke koja ometa kvalitetu života ovog grada.
Privatan interes dvoje anonimnih građana odjednom izaziva zapaženu aktivnost inspekcijskih i sanitarnih organa koji eto jako brinu o životima i ušnim organima dvaju anonimnih građana da ne ni bili, ne daj bože, ugroženi stravičnom bukom koja dolazi s jednog od najživljih kultnih mjesta grada Zagreba: iz Tvornice kulture. Dakle, glazba, kazalište, književnost i slične manifestacije arbitrano se kvalificiraju u ime zakona i u ime dvoje anonimnih građana kao jednostavna i gruba redundantna buka.
Na stranu to da se u nekom i najobjektivnijem promatraču mogu sada probuditi opravdane sumnje kako je riječ o klasičnoj arbitrarnoj zamjeni javnog interesa za nekakav tajni ili privatan interes, pa se u tom istom promatraču javlja i sumnja kako je riječ ne samo o arbitrarnoj borbi protiv buke koju proizvodi svaka prava glazba kao svoj uzgredni atribut nego da je riječ i o nečem daleko suspektnijem: naime da je riječ o gruboj intervenciji gradskih vlasti ne samo protiv buke nego da je riječ o borbi inspekcijih i sličnih represivnih organa protiv bilo kakve manifestacije vitalnog i intelektualnog života grada. Naime, javlja se opravdana sumnja da rasprava o buci zapravo zakriva represiju klasičnog tipa zabranjivanja javnih manifestacija bilo čega, ako se to arbitrano imenuje kao puka buka u privatnim slušnim organima organa vlasti ili čak samo zainteresiranih stanara za jedno ili dva parkirališna mjesta.
Sumnja je utoliko opravdanija jer iza sumnjivih argumenata o tobožnjoj buci naziru se prvi rogovi: borba za ukidanje čitave Tvornice kulture u ime doslovce 2 (slovima: dva) parkirna mjesta! Sumnja je utoliko više zasnovana time što se Tvornica kulture opetovano i na vlastitu inicijativu izložila inspekcijama neovisnih mjerača buke, kao i time što su slušno ugroženi stanari odbili svako mjerenju buke u svojim stanovima, pa čitava stvar sada dodatno baca sumnju u nelegalnu spregu inspekcijih služba i privatnih interesa onih koji su očito zainteresirani za gašenje čitavog pogona Tvornice, nešto slično kao i slučaju kultnog kluba Kulušić.
O tome što sve ovo doista znači, naravno, nitko sada od strane gradskih služba ne misli ni u snu. Nitko sada ne misli da će ovom stupidnom odlukom tisuće mladih posjetitelja Tvornice biti izbačeni iz svog prostora i prepušteni ulici i njenim brutalnim pedagogijama. O nasilju na ulicama grada pjevaju već i ptice na granama, ali o pravim razlozima uličnih nasilja inspekcijske i ostale gradske službe ne žele niti u snu misliti, naime da ovakvim arbitranim nasiljem nad mlađom populacijom grada Zagreba postaju suučesnici uličnih manifestacija nasilja, nekulture i krimogenih djelovanja.'
Za Hrvatski P.E.N.
Ante Armanini