Povratnički koncert Pekinške patke, koja je 1981. završila pankersku karijeru, u subotu navečer u zagrebačkom Boogaloou ispunio je sva očekivanja, čak i ona koja su bila poljuljana skepsom. Bilo je energično, žestoko i beskompromisno
Uz emotivne zvukove pjesme 'Non, Je Ne Regrette Rien' Edith Piaf novosadski punk bend u subotu navečer je nakon 29 godina izašao pred zagrebačku publiku, da bi odmah potom naglo, žestoko i onako kako priliči dvoranu proparali taktovi pjesme 'Poderimo rock'
Energično, bez puno filozofije, ali s ponekom nostalgičnom dosjetkom Pekinška patka je u zagrebačkom klubu Boogaloo proslavila 30 godina od izlaska singla 'Bila je tako lijepa'. Unatoč prepucavanjima nekoliko dana prije, publika je u Zagrebu kao i ona dan ranije u Beogradu imala prilike skakati na očekivane hitove s prvog albuma 'Plitka poezija'.
'Biti ružan, pametan i mlad', 'Bela šljiva', 'Ja sam panker u sakou starom', 'Kontracepcija', 'Ljubav', 'Ori Ori', 'Bila je tako lijepa', hitovi su na koje su podsjetili publiku, dok su s drugog, nešto mračnijeg albuma 'Strah od monotonije', odsvirali samo pjesmu 'Neko'
Premda je 29 godina bez koncerta (ako ne računamo nastup na festivalu Exit 2008) period pauze koji može izazvati skepsu, nastup Pekinške patke opravdao je očekivanja.
Godine nisu utjecale na njihov energičnostkoju su bez problema prenijeli na publiku. Čonta, Mare i ostali skakali su na pozornici u pravoj pankerskoj maniri, bez suzdržavanja i razmišljanja. Iako su uglavnom prašili bez puno zastajkivanja, Čonta je našao vremena demonstrativno poderati plakat na kojem je velikim slovima bilo ispisano 'Turbo folk' nakon čega su klub proparali stihovi 'Stop, stop neću više disko!'
Predstavili su i novu pjesmu, ponovno obradu šlagera, i to iz Almodovarovog filma 'Visoke potpetice', koja bi kao singl trebala izaći u srpnju.
U gotovo prepunom klubu Boogaloo gurali su se obožavatelji punka svih generacija. Publika je tijekom 45-minutne svirke urlala i pjevala zajedno s Čontom, premda je koncert prošao iznenađujuće pitomo. Nijedno pivo nije završilo na bini, nije bilo stage divinga, a osim nekolicine koja se propisno naguravala pred bendom ostatak je tek pristojno mahao glavom.
Iako je manje od sat vremena svirke i jedan bis u prvi mah djelovalo razočaravajuće kratko, povratnički koncert Pekinške patke će se pamtiti. Oni su trenutno možda idealan festivalski bend, ali ako zanemarimo taj minus, Patki ne možemo ništa prigovoriti. Uostalom, kao što se to i očekivalo od punka - bilo je kratko, žestoko i energično, jednom riječju, fantastično.