Jeste li zadovoljni recenzijama novog albuma 'Human Reich'?

Jesam.

Dijelite album preko svoje stranice na Bandcampu Koliko je do sada downloadan? Jeste li zadovoljni brojem skinutih albuma?

Jako. Ako ovako nastavi, vrlo brzo će prijeći 'Mein Kapital', a najbolje je to što je i druge albume povukao za sobom. Hvala svima koji su ga skinuli.

Glazbeni kritičar portala www.muzickazona.ba vaš je prošli album 'Mein Kapital' prozvao psihotičnim blebetanjem svodeći vaš umjetnički izraz na puku nostalgiju. Kako ste primili takvu kritiku i koliko vam znače recenzije i mišljenje glazbenih kritičara?

Važno je da slušaju, prate i razmišljaju. Kritika je odraz stanja čovjeka koji je piše. Ja sam u redu s tim.

I na novom albumu svojim ste se pjesmama/pričama vratili u prošlost i kao kroničar jednog vremena ponovo pokazujete prstom na golu istinu. Muči li vas nostalgija, kako tvrdi taj kritičar?

Na albumu 'Život je raj' ima pjesma koja kaže sve što mislim o nostalgiji.

'Human Reich' je logičan nastavak 'Mein Kapitala'. Jednako oštro ste, kao i na prethodnom albumu, dijagnosticirali akutnu bolest društva: 'Živim u svijetu u kojem je religija Bog, vjera oružje za masovno uništenje, sirotinja vojska, licemjerje novo poštenje.' Stanje u društvu se od prethodnog albuma nije nimalo popravilo. Štoviše, tonemo sve dublje. Postoji li po vašem mišljenju uopće izlaz ili smo svjedoci sumraka civilizacije i posljednjih trzaja ljudske vrste?

Ljudska vrsta se 'trza' od svog nastanka i 'trzat će' se i kad mi i naše vrijeme odavno budemo zaboravljeni. Ali ja to ne vidim kao 'trzanje', otud i navodnici. To je život! Mi izgleda mislimo da se dobro podrazumijeva samo po sebi, a da je zlo eksces? Ne. I dobro i zlo se podrazumijevaju, i dobro i zlo su eksces. I nismo svjedoci nikakvog sumraka, nego se pesimizam i nezadovoljstvo najbolje prodaju i najlakše regrutiraju. Zato su naslovnice glamurozne i šokantne - da crni sadržaj lakše uđe u sve domove.

U svojim pjesmama govorite o stvarima kakve jesu. Zar je doista sve tako crno i depresivno? Zar doista nigdje nema nikakvog svjetla i smijeha?

Odgovor je na kraju albuma, u pjesmi 'Sine'. 'Ne moraš ni svijetlit', jeb.. ti ma…, nać'u put u mraku sam.'

Je li ovih 14 pjesama na albumu snimljeno za 'Human Reich' ili je to uži izbor pjesama nastalih u periodu od prethodnog albuma do novog?

Neke su nastale u periodu između dva albuma, a neke sam već i svirao na koncertima. Tako je sa svakim albumom. Sad kad razmišljam o novom albumu, znam koje će pjesme biti na njemu, ali kad ga budem snimao, bit će nešto sasvim drugo. U to sam siguran. Tako je i s pisanjem. Ne vodim bilješke, već ispričam sebi priču nekoliko puta i zapamtim je, ali kad krenem pisati, ne držim se po svaku cijenu osnovne ideje, nego pustim da me priča nosi gdje hoće, tako da je i meni uvijek sve novo.

Točno prije godinu dana nastupili ste u emisiji HTV-a 'Nedjeljom u 2', u gostima kod Aleksandra Stankovića. Jeste li se iznenadili tom pozivu i jeste li bili zadovoljni svojim gostovanjem?

U trenutku poziva jesam, ali onda sam se sjetio da on jako dugo poznaje ono što radim, a jedan poznanik mu je dao moj prvi roman 'Na krvi ćuprija' još 2005. Barem mi je taj drug tako rekao. A bilo je dobro.

Na albumu 'Human Reich' nalazi se pjesma 'Muharem' koja se nalazi i u vašoj monodrami 'Most na krvi'. Zašto ste je tek sada uvrstili na album?

'Muharem' je nastao kao pjesma i skoro svaki put je u drugoj varijanti; ta priča je jako živa i funkcionira u svemu - mogu je početi svirati usred neke pjesme i vratiti se istoj kao da se ništa nije desilo. A zašto je tek sad na albumu? Ne znam. Nije bila planirana ni sad. Dok je Neven (producent) postavljao mikrofone, ja sam svirao i pojavila se sama od sebe i ostala. Ne silim ja ništa. S 'Fadilom' je slična stvar. To je čitav roman, ne napisan. Rečenica kojom počinje 'Na krvi ćuprija' je ustvari strofa koju sam davno napisao, ali na nju više ništa nije išlo. Bila je kao gotova pjesma. I pustio sam je. Kad sam krenuo pisati roman, sjetio sam je se bez ikakvog razloga i ne razmišljajući napisao. I čitavo poglavlje se skotrljalo na nju. Ni 'Human Rights' nije bio planiran. Sviđao mi se rif, snimio sam ga i onda se sjetio tog teksta i otpjevao. Zbog toga je ostala jedna snimljena pjesma koju sam zaboravio otpjevati. Tako to ide. Uživaš. Kad prestaneš uživati, počinje posao i onda paziš da opravdaš očekivanja. I tad pravdaš sebe sebi zašto to radiš.

Ove godine je svoju premijeru doživio dokumentarni film o vama, 'Pravi čovjek za kapitalizam' Dušana Moravca. Jeste li zadovoljni time kako vas je predstavio i kako ste prikazani u filmu?

Jesam. Bavio se onim što radim, a ne onim što jedem.

Jeste li razmišljali o tome da svoje pjesme i romane pretočite u scenarij za igrani film?

Polako radim na tome, ali ne žurim, to je nešto sasvim drugo. Ima vremena.

Roditelj ste i otac dvoje djece. Koje su primarne ljudske vrijednosti i vrline koje im pokušavate približiti i uspijevate li u tome?

Ljubi bližnjeg svoga. I uvijek se sjetim kako mi je jedan poznanik pričao da je sa svojim prijateljem razgovarao o odgoju djece i kad mu je rekao da ih tako treba odgajati, ovaj mu je ozbiljno odgovorio - uči ih tako i najeb.. će. E to su crnilo, pesimizam i tragedija!

Biste li dozvolili svojoj djeci da jednog dana uzmu instrumente u ruke i glasno s pozornice opsuju društvo u kojem žive i ljude koji su nas doveli tu gdje jesmo ili biste im savjetovali da se na neki drugi način obračunaju s frustracijama?

Što god im budem savjetovao, učinit će po svom. Zar nismo svi tako odrastali? Moje je da ih podržim.