Nicki Minaj nedavno je izjavila da je njezina misija u svijetu glazbe ta da navuče što je više moguće malih curica na hip hop – pa da se, jednog dana kada postanu djevojke, i same odluče postati reperice. Na stranu iluzorni feminizam ove izjave – ove riječi imaju težinu prvenstveno u kontekstu zvuka novog albuma jer to objašnjava zašto je jednim povećim dijelom, vulgarnostima, agresiji i seksualnim aluzijama unatoč, on toliko... Infantilan? Pa, možda je to prava riječ jer Nicki zvuči kao prava zvijezda teen magazina, više nego ikada do sada. Poslušajte samo singl 'Starships' ili pjesmu 'Marilyn Monroe' pa recite, što je prva asocijacija – Eve ili Britney Spears Rah Digga ili Katy Perry

Jer Nicki Minaj nije ono što je nekada bila. Naravno, sad je popularnija nego ikada i njezin ulaz u američki mainstream, gdje obitava s po dvije, tri vijesti dnevno te s redovnim nastupima u najgledanijim TV emisijama (uključujući, kao vrhunac, i Super Bowl s Madonnom), uistinu jest grandiozan, ali kada je počela graditi hype oko svog lika i djela, izbacivanjem originalnih i zanimljivih mixtapeova između 2007. i 2009, bila je revolucionarna pojava na sceni zamrlog ženskog hip hopa. Nastavljajući pseudoporno tradiciju Lil Kim i Foxy Brown, a daleko od izričaja koje su njegovale umirovljene veteranke MC Lyte i Queen Latifah, zapravo kao svojevrsna manje talentirana verzija Missy Elliott za 21. stoljeće, Nicki je ratovala s Lolom Monroe za tron nove kraljice rapa i pobijedila, zahvaljujući hiperprovokativnoj lirici, distinktivnom stilu, moćnom glasu, kombinaciji karipskih utjecaja tostanja na mikrofonu i njujorške bahatosti te ljepljivim pjesmama koje su popunile prazninu na sceni, dovoljno dobro za postavljanje temelja na kojima je izgradila kuću fenomena u kojoj sada obitava.

Ali za razliku od temelja, zidovi te kuće izgrađeni su naglim mijenjanjem izvornog recepta i skretanjem u sferu Black Eyed Peas i Lady Gage. Današnja Nicki Minaj, ona koju čujemo na albumu 'Pink Friday: Roman Reloaded', pokušava impresionirati smušenim konceptom, pričom o njezinom homoseksualnom alter egu Romanu Zolanskom, ali ne uspijeva previše, iako srećom (ili na žalost?) ni ne nasmijava, kao što to čine konceptualni R&B pokušaji kolege R Kellyja

Većina materijala generička je mješavina radiofoničnog popa, hip hopa i R&B-ja, u osnovi podijeljenog na dvije velike cjeline – prva polovina bliže je klasičnom konceptu ritma i rime, s nekim istinski sjajnim produkcijama, kakve su one u pjesmama 'I Am Your Leader' (feat. Cam'ron & Rick Ross) i 'Beez In The Trap' (feat. 2 Chainz), ali je prošarana i standardnim bezveznjakušama za mobitele 12-godišnjakinja, poput balade 'Right By My Side' s Chisom Brownom ili neopisivo iritantnog otvaranja s 'Roman Holiday'.

U drugoj polovini Nicki, s nešto manje gostiju i više znoja, jaše dejvidgetovskog konja pa se hvata RedOnea, producenta Lady Gage, koji je dostavio dance podloge za čak četiri pjesme, sve redom electrom i houseom inspirirane poskočice. Bacite uho na 'Pound The Alarm', 'Automatic', 'Beautiful Sinner' i 'Whip It' i sve će vam biti jasno. I Guetta je tu, na bonus pjesmi 'Turn me On', zar ste pomislili da ga neće biti?

Previše šaranja, previše razvodnjeno, previše prvoloptaški i banalno... Previše svega, osim dobrih pjesama. Ukratko, tipičan megalomanski pop album 21. stoljeća, koji će ozvučiti sve od njujorških hip hop klubova do Zrća, ali ne nužno i nešto zahtjevnije uši.

Ocjena: 5/10

Izdavač: Young Money/Universal Republic