Super Furry Animalsi u svojih petnaest i kusur godina karijere i devet albuma nikada nisu izašli iz okvira lokalnih legendi prebogate velške rock scene ili pak tek nešto većeg kulta u ostatku Ujedinjenog kraljevstava, o evropskim i svjetskim razmjerima njihova (ne)uspjeha da se i ne govori. No pitanje je da li im je neki veći globalni uspjeh uopće ikada i bio na tapetu, jer povremeno su, kad im se prohtjelo, znali izbaciti i poneki čisti komercijalni zicer (npr 'Juxtaposed With U' iz 2001), tek toliko da pokažu da i oni to mogu. Njih je oduvijek više zanimao eksperiment, istraživanje i, najviše od svega, ironija, dok su nizanje hitova prepustili svojim mnogo uspješnijim zemljacima – Manic Street Preachersima, Stereophonicsima i Catatoniji. Jedan od albuma (četvrti, 'Mwng' iz 2000) bio im je sav na velškom, što je još jedan indikator njihovih komercijalnih težnji.

Oduvijek su bili hiperaktivni, pa su osim za svojih devet albuma (plus nekoliko kompilacija, E.P.-ja i brdo singlova) pronašli vremena i za zanimljive izvan-bandovske aktivnosti. Dosad najpoznatiji vanjski projekt bio je band The Peth, koji su bubnjar Dafydd Ieuan i basist Guto Pryce osnovali 2008. s Rhysom Ifansom, trenutačno među najjačim Velšanima u Hollywoodu (tu su još i sir Anthony Hopkins, Catherine Zeta Jones, Ioan Gruffudd i Michael Sheen), a nekad davno glavni vokal rane inkarnacije S. F.Animalsa. No daleko najzanimljiviji dvostruki život vodi današnji frontman banda Gruff Rhys, 40-godišnjak s diplomom manchesterske umjetničke akademije. Uz svoja tri solo albuma, od koji je prvi, naravno, bio na velškom ('Yr Atal Genhedlaeth' iz 2005.), Rhys je, u kompi s manje poznatim američkim elektroničarom Boom Bipom osnovao Neon Neon. Njihovo dosad jedino izdanje je bizaran, ali efektan elektronski koncept album o životu kontroverznog automobilskog magnata Johna DeLoreana, 'Stainless Style' koji je zaradio i nominaciju za prestižnu Mercury nagradu 2008. Lani se Rhys našao u još bizarnijem projektu, sumanutoj heavy-psycho-narko kolaboraciji s brazilskim serviserom videorekordera (!) i aktivistom Tonyjem De Gatorrom, 'Terror Of Cosmic Loneliness'. Ako i to nije dovoljno, možda treba spomenuti i da je, također lani, režirao dokumentarac 'Separado!' o svom putovanju u Patagoniju u potrazi za davno izgubljenim rođacima među tamošnjom jakom velškom dijasporom.

Što onda nakon svega toga očekivati od njegova trećeg solo albuma, nazvanog prema autorovoj pasiji – opsesivnom skupljanju hotelskih šampona od kojih onda u slobodno vrijeme slaže skulpture (hotela)? E pa kakve god bile indicije, posljednje što smo od Rhysa očekivali je čisti, stopostotni, zabavni, ležerni pop album. I to kakav! Na prvi posluh minimalistički izveden, a nakon što se 'odguli' nekoliko slojeva, ukaže se bogata zvučna slika prepuna detalja i zanimljivih utjecaja koji variraju od Bacharachovskih truba u 'Take A Sentence', pa Jeff Lynne-ovskih (E.L.O.) post-bitlsovksih harmonija, do dalekog prizvuka neponovljivog Todda Rundgrena u sjajnoj 'Vitamin K'. Posvuda su razasute pitke melodije i fine 'west coast' harmonije, dok se psihodelija matičnog banda ćuti tek u tragovima, a u nevjerojatno bogatih četrdesetak minuta i 13 pjesama 'Hotel Shampooa' gotovo da i nema slabog trenutka. Toliko o očekivanjima i predrasudama…

OCJENA: 9/10

Izdavač: TURNSTILE / OVNI RECORDS