Na kraju krajeva, bilo je vrijeme i da itko stariji od 15 godina može slušati Gorillaz bez srama i skrivanja playliste iPoda pri vožnji u javnom prijevozu. Kada su se sada već pa ozbiljno davne 1998. godine pojavili na sceni, ovi animirani junaci Damona Albarna razočarali su pomalo ostarjele fanove njegova bivšeg benda Blur, užasnuli ljubitelje indie hip hopa na koji se pozivala ova indie-japanocentrična skupina pop eksperimentatora, a iskreno oduševili samo mlađe tinejdžere koji su gutali sve te poluprokuhane ritmove i melodije u pionirskim danima njihove prve egzistencije u svijetu melodija za mobitel, učinivši Gorillaz onim što su i bili u posljednjih 10-ak godina svog postojanja – jedinstvenim pop fenomenom. Iako su ih mnogi optuživali da će im životni vijek biti kraći od pamtljivosti njihovih pjesama.

No sada, 12 godina nakon tih početaka i svega dva albuma kasnije, Gorillaz donose – dobar, zreli, pametni, šareni i jako dobar album!

'Plastic Beach' vodič je kroz plastičnu plažu modernog življenja, kao i presjek trenutno najpopularnijih retro žanrova, poput electro popa i sličnih derivata koji vladaju ne samo indie kulturom britanskih bendova, već i ultramainstreamom od SAD-a do Njemačke, od BET-a do Vive. Albarn, koji je producirao većinu materijala, 'Plastic Beach' sklepao je na ostacima propale izvorne ideje iz 2007. o transformaciji Gorillaza u novi, još ambiciozniji konceptualni projekt Carousel, od kojeg na kraju ipak nije bilo ništa pa je dotični s animatorom Jamieom Hewlettom odlučio nastaviti utabanim stazama, ali u isto vrijeme ostavljajući svoje tragove okolo-naokolo njih, s još jednim iznimno ambicioznim projektom – no srećom, 'Plastic Beach' ne lomi svoju kičmu pod teretom ambicije pa tako, unatoč hiperinflaciji gostiju i suradnji, zvuči kao iznimno kompaktni LP.

Primjerice, na 'White Flag' Albarn je dovukao Libanonski nacionalni orkestar – ili bolje reći dovukao je sebe njima, budući da je pjesmu snimao u Beirutu, dobivši spoj odlične arapske melankolije i razigranog pop-grimea s gostovanjima MC-ja kao što su Kano i Bashy. E to se zove spojiti nespojivo – a da funkcionira! Ima toga još, još puno. Nakon orkestralnog otvaranja, Snoop Dogg nas u društvu Hypnotic Brass Enseblea dočekuje s 'Welcome to the World of the Plastic Beach', pjesmom boljom od bilo čega na njegovu posljednjem albumu, a 'Plastic Beach' svaki na svoj jedinstveni način obilježili su i gosti u rasponu od Mos Defa, De La Soul i Bobbyja Womacka do Mark E. Smitha, Micka Jonesa i Lou Reeda!

A čak i ako uzmemo u razmatranje to da je sjajni singl 'Stylo' plagijat 'Time Warpa' Eddyja Granta – pa, bolji je od originala! Baš kao što je 'Plastic Beach' bolji od bilo kojeg albuma Gorillaza do sada.

Ocjena: 8 / 10

Izdavač: Parlophone / Virgin