Jedan od filmova u igranoj selekciji u sklopu službenog programa je debi Rusudan Čkonie Samo se smiješite', u kojem se sudionice natjecanja ljepote Gruzijska majka 2010. nadaju glavnoj nagradi koja uključuje uređeni apartman i 25.000 dolara. Izuzev jedne udane za organizatora natjecanja, polovica natjecateljica uglavnom su samohrane majke koje jedva spajaju kraj s krajem. Film oslikava realnost gruzijskog postkomunizma i medijski senzacionalizam, a ujedno je kritika patrijarhalnog gruzijskog kulta 'herojske majke'.

Kako je politička i ekonomska dezorijentiranost utjecala na ljudske živote, govori i ruski film 'Za Marxa' Svetlane Baskove. Na posve osebujan način u filmu je oslikan klasni rat nezadovoljnih radnika ruske čeličane organiziranih u nezavisni sindikat i turbokapitalista portretiranih u maniri mafijaša i naftnih tajkuna iz američkih TV serija. Likove uprizoruju profesionalni glumci koji se namjerno ponašaju poput naturščika forsirajući artificijelne dijaloge u maniri sovjetskog propagandnog filma, dok u vizualizaciji ultimativnog masakra autorica poseže za holivudskim prikazivačkim praksama. 'Yema' je pak film o ratnom Alžiru koji ne igra na kompleksne karakterizacije, već pokazuje male stvari krajnje čisto i transparentno. Majka, nakon što je rukama iskopala raku i u tišini pokopala sina, povlači se u samoću izoliranog alžirskog sela, čiji je univerzum posve nezainteresiran za ono što se događa u ostatku svijeta.

Talijanski redateljski dvojac Massimo D’Anolfi i Martina Parenti u dokumentarcu 'Mračna tvar' prikazuje kako se raj na Zemlji pretvorio u rat na Zemlji. Mjesto Salto di Quirra na Sardiniji 1956. godine transformirano je u poligon na kojem su svjetske vlade testirale nova oružja. Ovaj krajnje lirski film prikazuje kako netaknut krajolik, konkretnije njegov ekosustav, postaje kontaminiran bijelim fosforom, napalmom i radioaktivnim tvarima. Imaginarni rat koji se nikada neće okončati može biti smješten u svaki prostor na kojem se vodi vječna bitka između čovjeka i prirode, na bilo koje drugo mjesto na kojem su ljepota prirode i nevidljiv horor ratne igre stvorili bizaran suživot.

Pobune diljem svijeta posljednjih su godina sve češća tema filmskih uprizorenja, no Sylvain George nije promatrač pokreta 15M – on je aktivan politički sudionik. Njegov dokumentarac 'Put Madrida(Svijetli plam!)' satkan je od fragmenata koji se sudaraju i prepliću, on u isti mah funkcionira kao aktivistička reportaža, politički stav, ali i kao eksperimentalni film koji bilježi kaos, sreću, frustracije, radikalizacije, golotinju i očaj svih onih koji su se tih burnih dana zatekli na mitskom madridskom trgu. 'Trebate biti za nešto, a ne samo protiv nečega', cinično poručuje Clinton Davidu Lettermanu, referirajući se na pokret Occupy. Ovim prizorom i njemu sličnima Ken Loach završava svoj elokventni dokumentarac 'Duh četrdeset i pete' kako bi dokazao da otpor ipak nije nemoguć. Koristeći arhivske materijale pokazuje kako je britanski laburistički premijer Clement Attlee zamišljao istinsku socijalnu državu koju je donekle i ostvario nacionaliziranjem rudnika, čeličana, dokova i Banke Engleske.

Nakon putovanja svijetom dokumentarac Arsena Oremovića U braku sa švicarcem' vraća nas u hrvatsku zbilju, u kojoj je nefunkcionalnost bankarskog sektora te zloupotreba nedorečenosti institucionalnog okvira dovela velik broj ljudi do siromaštva zbog nemogućnosti otplate kredita u švicarskim francima. Autor se ovom temom bavi iz perspektive neposredno oštećenih žrtava na koje su banke prebacile svoje tržišne rizike, ali komentira i pravne te političke aspekte konteksta u kojem je omogućeno takvo poslovanje banaka. Premijeru filma koja će se održati 5. svibnja u 19 sati u kinu Europa pratit će i rasprava o temi duga kao egzistencijalnog pitanja velikog dijela stanovništva.

Popratni program Subversive Film Festivala održava se u kinu Grič i donosi dvije zanimljive filmske sekcije. U sklopu retrospektiva velikana filmske umjetnosti Chrisa Markera pod nazivom 'Marker – Mjesto oproštaja' bit će prikazani neki od autorovih najupečatljivijih uradaka. '2084' desetominutni je filmski esej o značenju sindikalizma danas, dok je 'Rekli ste da to nije moguće' redateljev prikaz štrajka i radničke okupacije tvornice satova. U filmu 'Ambasada' Marker nakon vojnog puča u Čileu i mučkog ubojstva svog omiljenog političara Salvadora Allendea bilježi iznevjerena očekivanja građana: jesu li utopijske nade skončane? He li zrak još uvijek crven? Osim ovih filmova, u sklopu retrospektive naći će se i 'Jedan dan u životu Andreja Arsenijeviča', 'Daleko od Vijetnama', 'Do skora, nadam se', 'Šesta strana Pentagona' te 'I kipovi umiru', a održat će se i okrugli stol na kojem će se govoriti o stvaralaštvu Chrisa Markera te njegovu tragu u kinematografiji. Drugi dio popratnog programa nazvan je Queer izvan svoja četiri zida, a osim selekcije filmova koji se temelje na preispitivanju umjetničkog, teorijskog i aktivističkog queer prostora, nadilazeći pritom klasična čitanja kroz uobičajene i često već iscrpljene interpretacijske obrasce, uključuje dvije zanimljive rasprave: tribinu o klerikalnom queeru te Camp i trash u pop kulturi od 90-ih naovamo.

Paralelno s filmskim programom, točnije 10. i 11. svibnja unutar Subversive foruma i Balkanskog foruma održat će se u ZKM-u 3. Joint Social Conference, samo tri tjedna prije atenskog Alter-samita. To će biti važna prilika za okupljanje velikog broja organizacija te društvenih aktera i sindikalista iz istočne Europe i Balkana koji će raspravljati o društvenim pokretima u raznim zemljama, suočiti se s novim izazovima sve dublje krize (u nekim su zemljama ugroženi temelji demokracije) i poboljšati analizu globalne situacije s drugog Joint Social Conferencea.

Detaljan program Subversive Film Festivala pronađite na službenoj stranici festivala subversivefestival.com