Izvrsnim jednoipolsatnim nastupom čileanskih kraut psihodeličara Föllakzoid, u koji nas je uveo vrlo zanimljiv riječki dark elektro pop dvojac Leifert, nastavljena je odlična sezona aktualnih koncerata u zagrebačkom klubu Močvara
Riječki Leifert jedno je od prijatnijih iznenađenja domaće underground scene u posljednjih nekoliko godina. Dvojac nastao na ruševinama ženskog punk trojca Larve čine pjevačica i basistica Petra Leifert i producent Bojan Bajić, koji inače svira u punk bendu Diskurz. Kao i većina riječkih bendova, i Leifert puno pozornosti pridaje estetici – ispred platna na kojemu se vrte crno-bijele projekcije Petra nastupa odjevena u vamp kostim na tragu Siouxie Sioux, a Bojan dugom crvenom perikom, trashy nakitom i mini suknjom simulira hrvatskog Ariela Pinka.
Izvode vrlo konzistentnu glazbu nadahnutu mračnim EBM-om, industrialom i klasičnim elektro popom, a ona skakuće od tradicionalnih uzora tipa Suicide preko minimalizma Johna Mausa pa čak do nešto modernijeg shvaćanja tog zvuka u stilu škotskih Chvrches. Na dotjerane elektroničke podloge nadovezuje se grlen, 'partizanski' Petrin vokal, a teško ga je ne usporediti s Pavicom Mijatović iz Parafa. Leifert su vrlo dobrim sinoćnjim nastupom, ako ništa, osigurali odličnu preporuku za support inozemnim indietroničkim facama u njihovim posjetima Hrvatskoj.
Ako je i vama (kao nama) do sada jedini dodir s glazbom iz Čilea bila činjenica da je vođa Slayera, Tom Araya, rođen u toj južnoameričkoj zemlji, vrlo ćete se prijatno iznenaditi poslušate li Föllakzoid. Riječ je naime o klasičnom europskom tipu kraut rock benda s post rock utjecajima kakvih je proteklih godina bilo i kod nas u regiji (Fonograf, Zemlja br. 9). Čileance je pod svoje uzeo utjecajni njujorški label Sacred Bones, čijih smo nekoliko predstavnika (The Men, Beach Fossils…) već vidjeli ove godine u Zagrebu, i to u solidnim izdanjima.
Föllakzoid međutim zvuče kao nešto što niste dugo čuli – beskrajno repetativan spoj bas oktave i ritma bubnjara sa šamanskim brčićima preljepljuju Atlantski ocean gitara na delayu i efekti koji vas uvlače sve dublje i dublje u meskalinski trip Anda. Smoke machine šiba bez prestanka, projekcije su odgovarajuće psihodelične i, dok vas voze, imate dojam da trans nikad neće prestati. Ipak, nakon sat i pol (u kojih je stalo sedam pjesama) Čileanci nestaju u oblaku delaya i ostavljaju nas da cupkamo u ritmu istog BPM-a, evo, gotovo 12 sati kasnije. Možda će večerašnji nastup 'svadbenog benda na LSD-u' Denta Maya ipak malo regulirati mobilnost u moždanim vijugama…
