U zagrebačkom klubu Močvara sinoć je održan vjerojatno najvažniji koncert godine, ako bismo gledali društvenu dimenziju. Gostovao je sirijski post rock sastav Khebez Dawle, čiji su preživjeli članovi, krećući se izbjegličkim valom prema Zapadu, na nekoliko dana zastali u Hrvatskoj i usput prilično ugodno iznenadili oko 500 prisutnih eklektičnim stilskim izričajem
Pjevač Anas Magrebi i gitarist Bašar Darviš pobjegli su iz Damaska u ožujku 2013. Par mjeseci prije toga, bubnjar Anasovog tadašnjeg benda Ana ubijen je nakon što ga je tajna policija Bašara al-Asada pratila zbog njegovog angažmana u demonstracijama u sklopu 'arapskog proljeća'. Anas priča kako je, potresen tim događajem, umalo odustao od glazbe. Počeo je raditi na lokalnom radiju, no cenzura se miješala i u izbor glazbe, pa je s Bašarom osnovao novi bend - Khebez Dawle (ime benda izraz kje oji se u Siriji koristi za kruh koji siromašnima sufinancira država).
Nakon što su vidjeli da je vrag odnio šalu, napustili su Siriju i otišli u Bejrut, gdje im se priključio basist Muhamed Baz. Kratko su boravili i u Turskoj, a potkraj kolovoza priključili su se izbjegličkom valu, gdje su s prijateljima Simonom iz benda MaBRaD i Lua'ayom iz benda The Last Postman, također pogođenima izbjegličkim valom, krenuli na put bez povratka. Prva stanica bio je grčki otok Lezbos, a sredinom rujna, kojih dan-dva prije preusmjeravanja vala izbjeglica s mađarske na hrvatsku granicu, stigli su i u Tovarnik. Kako su došli prije gužve, bili su primorani podnijeti zahtjev za azil u Hrvatskoj, gdje čekaju razrješenje svog statusa, no ne kriju da bi, kao i mnogi njihovi sunarodnjaci, radije nastavili put na Zapad.
Koncert u Zagrebu bio je njihov drugi nastup u Hrvatskoj – prvi su odradili tijekom vikenda, u Kutini, tolerantnom gradiću koji je već primio mnoge azilante. Bend je oba koncerta odsvirao na posuđenoj opremi, i lijepo je bilo vidjeti susretljivost posjetitelja u Močvari koji su na besplatnom koncertu svesrdno punili škrabicu donacijama bendu za novu opremu. Ni publiciteta nije nedostajalo: na stotinama koncerata koje sam odgledao u Močvari nikad nisam vidio toliko novinara i sedam kamera u prvom redu.
No čak i ako na trenutak ostavimo postrani razmišljanja o društvenoj dimenziji ovog događaja i prepustimo se glazbi, zaključujemo da Khabaz Dawle nisu inferiorni svojim parnjacima u Hrvatskoj. Štoviše, bend je na trenutke čak i inovativan; kombinira post rock (s gitarskim pipkanjem nalik Explosions in the Sky i sličnim bendovima), alternativni rock, noise, psihodeliju i zvuke arapske pustinje. Naravno, s članovima koje su pokupili na putu još se nisu do kraja usvirali, a u završnom dijelu koncerta dali su se u predug psihodelični jam session, ali protumačimo to kao radost sviranja na instrumentima koju dugo nisu iskusili koja im uvelike pomaže prebroditi teške trenutke. A nadamo se da njihov kraj uskoro dolazi.