Jedna od glavnih inspiracija Germanovog stvaralaštva bio je staljinistički period Sovjetskog Saveza. Snimao je autorske filmove partizanske tematike, ali na način koji je odstupao od propagandne partijske linije, pa su skoro svi njegovi projekti bili cenzurirani.

No German se toliko opirao pritiscima i kompromisima da je do kraja života samostalno snimio samo četiri filma. Dva od bunkeriranih – 'Operacija 'Sretna Nova godina!'' i 'Moj drug Ivan Lapšin' gledatelji su mogli vidjeti tek u eri perestrojke u drugoj polovici 20. stoljeća, kada su ovjenčani državnim nagradama.

Nesklon ustupcima German je ostao i u 90-ima kada je kritizirao brojne kolege karijeriste. Nazivao ih je 'režiserima-konobarima' koji su se od pejzašista komunističke idile preko noći pretvorili u pomodne prikazivače 'crnila' suvremene ere. Zbog toga se, prema riječima njegovog sina Alekseja Germana mlađeg (također talentirani redatelj), nikada nije obogatio, ali je sačuvao svoj umjetnički poziv od korupcije.

Jedini njegov dovršeni film iz postsovjetskog perioda, 'Hrustaljov, auto!', prikazan je 1998. godine. Percipiran je kao teško, mračno i izrazito modernističko ostvarenje smješteno u posljednje godine Staljinove vladavine. U Cannesu je prikazan u natjecateljskom programu, ali su iziritirani gledatelji napuštali projekciju. No u domovini je pobrao masu nagrada na najprestižnijem ruskom festivalu Nika.

Nakon toga posvetio se nekovrsnom životnom djelu, ekranizaciji kultnog SF romana braće Strugacki pod naslovom 'Teško je biti bog'. Scenarij o znanstveniku sa Zemlje koji biva poslan u feudalno društvo na drugom planetu German je pripremio još 1968. godine (trebao je to biti njegov prvi film), ali ga je inzistirajući na svojoj autorskoj viziji priveo kraju tek sada. Smrt od posljedica nesretnog pada u studenome prošle godine zatekla ga je u završnoj fazi postprodukcije zvuka.

Posljednji – a trebao je biti prvi - film Alekseja Germana starijeg najavljen je za izlazak u kina ove godine.