Kao posljednji film ovogodišnjeg Festivala u Cannesu prikazana je kvalitetna, ali vrlo teatralna humorna drama Romana Polanskog 'Venera u bundi' (La Venus a la fourrure), filmska adaptacija istoimene drame Davida Ivesa (koji je bio i koscenarist filma) s temom sadomazohizma u muško-ženskim odnosima.

Film Romana Polanskog predstavljen je tiho, bez imalo pompe, jer je riječ o skromnoj produkciji, no ovaj veliki redatelj uvijek privlači pozornost.

Sjajni francuski glumac Mathieu Amalric glumi kazališnog redatelja Thomasa koji se nakon dana audicija telefonski žali na loša glumačka umijeća kandidatkinja za glavnu žensku ulogu u njegovoj produkciji. Upravo u tom trenu u dvoranu ulazi erotična i svojeglava Vanda koja će napraviti sve da dobije ulogu. Thomas će je pokušati odbiti, da bi nakon što ipak popusti bio iznenađen njezinim poznavanjem svih dijaloga, sjajnim kostimima koje je donijela, a prvenstveno poznavanjem psihologije lika čije ime nosi. Audicija će se, nakon što Thomas pristane u audiciji igrati glavnu mušku ulogu, s vremenom intenzivirati i dvoje glavnih likova započet će igru mačke i miša s neizvjesnim krajem.

Intrigantna drama Davida Ivesa nastala je prema istoimenom romanu Leopolda Sacher-Masocha, prema kojem je mazohizam i dobio ime, a zasnovana je na stvarnim događajima: Sacher-Masoch sa svojom je ljubavnicom sklopio šestomjesečni ugovor o služenju kojim se on obvezao da će joj biti seksualni rob, a ona da će nositi bundu kada bude okrutno raspoložena prema njemu. Sve je to audicijom dinamično dočarano u filmu u kojem naizgled bezazlena situacija sve više izmiče kontroli.

Zanimljivo je kako se nakon velikih i skupih projekata Polanski sve više okreće manjima i komornijima – nakon 'Boga masakra' Yasmine Reza s četvero glumaca, sada se ograničio samo na dvoje, uživajući u stalnom krešendu glumačke igre i dramske napetosti. Premda je ovim filmom potvrdio svoje veliko redateljsko umijeće, treba biti iskren i reći da je riječ o filmu samo za intelektualnu publiku koji će se više svidjeti ljubiteljima kazališta nego filmofilima. Male su šanse da film dobije Zlatnu palmu koju će žiri pod predsjedanjem Stevena Spielberga dodijeliti u nedjelju navečer.

Za kraj, jedna anegdota o tome kako osjećaj da smo pred ulaskom u Europsku uniju postoji i u mislima nekih njezinih građana. U desetoj godini kontinuiranog dolaženja na Festival u Cannesu, jučer sam doživio pozitivan šok. Jedan od festivalskih djelatnika na ulazu u najveću festivalsku dvoranu Lumiere, koji svaki dan provjeri akreditacije tisućama ljudi i pozdravi ih ponosno na francuskom, upitao me ljubazno 'How do you say bonjour in Croatian'. I jutros me isti djelatnik pozdravio s – 'dobar dan'. Ipak se kreće.