Sin Davida BowiejaDuncan Jones trenutno je velika vijest u svijetu filma. Redateljskim prvijencem ‘Moon’ oduševio je kritičare i gledatelje i brzo se popeo na vrh liste najtraženijih redatelja. Tako je bio jedan od kandidata za režiju novog  filma o Supermanu (što je preuzeo Zack Synder) i u vrijeme pisanja ovog teksta priča se da mu je ponuđena režija sljedećeg projekta o Wolwerineu. No u međuvremenu pred nas je stigao manje poznati ‘Izvorni kod’, znanstvenofantastični triler solidnog budžeta (32 milijuna dolara) i s poznatim licem, Jakeom Gyllenhaalom, u naslovnoj ulozi. Gyllenhaal se u posljednje vrijeme 'proslavio' očajnim ‘Princom Perzije’ u kojem se pokušao nametnuti kao akcijski junak, no to mu nije pošlo za rukom, za razliku od kompleksnijih, ali  skromnijih uloga u kojima obično briljira. Stoga 'Izvorni kod' predstavlja zanimljive mogućnosti i nadanja da su svi uključeni pružili maksimum.

Colter Stevens (Jake Gyllenhaal) nađe se pod neobjašnjivim okolnostima u maloj mračnoj prostoriji, gdje preko kamera komunicira s misterioznim vojnim osobljem, koje mu ne želi reći ništa osim da će ga poslati u važnu misiju. No, na njegovo čuđenje, to uključuje slanje njegove svijesti u drugu stvarnost, koja se temelji na prošlosti iz naše, na vlak gdje će se dogoditi eksplozija. Colter mora pronaći bombaša za osam minuta i morat će se vraćati te ponovno i ponovo pokušavati sve dok ne uspije.

Radnju je donekle teško objasniti bez otkrivanja mnogo detalja, a zapravo se u osnovi radi o čovjeku bačenom u beznadnu situaciju nad kojom nema kontrole i podsjeća na mnoge krimiće, prvenstveno Hitchcockove klasike. Kada se uključe znanstvenofantastični elementi dobivamo prilično zanimljivo i zabavno iskustvo koje postepeno postaje sve napetije. Gyllenhaal svojom karizmom i specifičnom glumom uspješno nosi radnju i veže gledatelja uz lik, što je možda najvažnije u ovakvim filmovima. Nažalost, isto se ne može reći i za ostale likove, koji su prilično plošni i nezanimljivi, što narušava većinu pokušaja dubljeg raspravljanja o znanstvenofantastičnim temama ovoga filma. Dobar primjer je glavni voditelj projekta prebacivanja svijesti, koji se predstavlja kao svojevrsni negativac, bez mnogo objašnjenja ili teoretiziranja o dobrim ili lošim stranama projekta. Zbog takvog pristupa mi navijamo da ga Colter nadmudri, bez obzira što misija zapravo ima pozitivan cilj i tako se zanemaruju dublje poruke koje bi ovaj film htio pružiti. No to se da tolerirati zbog dobrog tempa i napetosti, bez obzira na to što se cijeli film odvija unutar samo dva mala prostora (Duncanovo pametno kadriranje daje im ‘veličinu’) i na kraju se sve pretvara u pametnu ljetnu blockbuster zabavu. Ovo bi možda bio i savršen primjer modernog holivudskog krimića da završnica nije uprskana. Nakon dobro realizirane sekvence za koju gledatelj smatra da je kraj (i pruža mogućnost korektne diskusije nakon gledanja filma) odjednom dobivamo nategnutu ‘happy end’ ekspoziciju koja djeluje nasilno ubačena za ‘glupe’ gledatelje. Drugim riječima, efekt je isti kao da je na kraju ‘Građanina Kanea’ ubačeno dodatnih 10 minuta točnog objašnjenja završnog kadra. To je uistinu velika šteta i teško je vjerovati da je Duncan Jones svojevoljno prihvatio takav potez.

Usprkos manama koje narušavaju prave mogućnosti ovoga filma, ‘Izvorni kod’ predstavlja vrhunsku zabavu sa zanimljivom pričom i svakako je jedan od pametnijih holivudskih trilera u posljednje vrijeme. Razočaravajuće je što je mogao biti mnogo više s obzirom na sve uključene, ali svakako ga se isplati pogledati jer potvrđuje da Duncan Jones ima svijetlu karijeru ispred sebe.