Kada je Akon najavljivao da će svoj novi, sada već stari (iako još uvijek aktualni) album sazidati oko temelja europske plesne, klupske glazbe, moglo se očekivati da će house i electro potpuno opsjesti one koji su dovoljno hrabri eksperimentirati, ali i opet dovoljno ziheraški raspoloženi da znaju da će se i Ameri rasplesati na energične, njima pomalo i egzotične ritmove s njemačkih i britanskih podija. I upalilo je, a ako su to mogli Akon i Black Eyed Peas, onda transformaciju mogu obaviti svi.

Osim toga, 4-to-the-floor uvijek je imao svoje izlete u hip hop i R&B svijet (kao i obratno), još devedesetih, a potom i s Missy Elliott i sličnim avanturistima. No nisam siguran da sam, osim na remiksima vinila pojedinih singlova, čuo da netko s američke hip hop scene zvuči ovoliko spremno za Novalju, koliko je to pošlo za rukom Pitbullu

Polovina njegovog novog albuma 'Rebelution' jest kao jedan veliki remiks, jer uho nije naviklo slušati street rap (koliko šlampav i tupav on bio) preko podloga koje zvuče kao da su jučer stigle sa Zrća – poslušajte, biram sad nasumično, samo 'Shut It Down' (s, pa naravno, Akonom kao gostom) i sve će vam biti jasno. Ovo su neka druga pravila igre.

Doduše, Pitbull je uvijek bio plesni izvođač, sin kubanskih imigranata koji je urbanoj sceni Miamija donosio mješavinu reggaetona, Kariba i američkog hip hopa još početkom novog milenija, a kada je svima objašnjavao da obožava Miami bass koliko Nasa i Biggieja. Prije sedam godina snimao je s Lil Jonom na njegovom vrhuncu (te ovdje ponovio suradnju, s prvim singlom 'Krazy'), a 2004. objavio i prvijenac 'M.I.A.M.I.', koji ga je kasnije odveo i na turneju s Eminemom i 50 Centom

'Rebelution' je njegov ovogodišnji, četvrti studijski album, kojim se odlučio još više okrenuti plesu, i to ni manje ni više nego – čistom houseu! Pa nakon klasične uvodne, osunčane funk razbijačice stvari brzo krenu u smjeru pumpanja, a osim spomenute 'Shut It Down', tu su zarazna 'Girls' i 'I Know What You Want', pravi pravcati, razuzdani latino house s elementima soce, kao i totalno luda 'Full Of Shit', koja se isto tako mogla naći i na albumu Wileyja ili Tinchy Strydera. 'Hotel Rooms Service' donosi inovaciju u formi miami bassa, s klasično stupidnom tekstualnom nabrajalicom, koje ovdje ionako služe da potenciraju pokret, a ne da stimuliraju mozak.

U svakom pogledu, ovo nije materijal za ljubitelje hip hopa, ali tražite li nešto za predjesensko izvlačenje posljednjih atoma snage na moru, ovdje ćete naći ritam koji bi vam mogao odgovarati. Radio i club friendly u isto vrijeme, s mirisom južine od prve do zadnje pjesme.

Ocjena: 7/10

Izdavač: RCA