Nikome tko prati desetogodišnju karijeru ove rap superzvijezde nije veliko iznenađenje to što se za svoj sedmi album odlučio okrenuti trzalici i žicama. Pojavljivao se on i prije 'Lollipopa' u spotovima s gitarom oko vrata, slavio rock izvođače kao neke od svojih uzora, a potom i završio na naslovnicama rock magazina s đitrom na sebi i naslovom 'rock zvijezda godine' uz sebe, iako je u osnovi snimao čistokrvni južnjački hip hop, a instrument koristio samo kao ukras, polagano učeći akord po akord. Najave o snimanju punokrvnog rock albuma, njegovog gitarističkog 'novog rođenja', traju već neko vrijeme, baš kao što se 'Rebirth' nekoliko puta najavljivao i odgađao, rastezao i natezao.

Sada kada je konačno izišao možemo se i sami uvjeriti u to da taj veliki rock zaokret baš i nije toliko velik i radikalan, iako jest prilično originalan, jer pristup crossoveru nije išao ni u jednom do sada odslušanom pravcu, bilo da se radi o klasičnim rap-rock šprancama kakvim su nas bombardirali tijekom devedesetih ili eklektičnoj inovaciji koju su započeli N.E.R.D. svojim prvijencem 'In Search Of...'.

'Rebirth' je tako ekspres lonac prepun svega i svačega, zanimljivog i dosadnog, bisera i najgoreg šrota, kombinacija svega što je Lil Wayne do sada radio, samo s pretjeranom ambicijom i silovanjem AutoTunea koji često nije u stanju pokrpati masovna napušena falšanja repera koji je odlučio postati pjevač pa tako dodatno draškati svoj ionako bolesno napuhani ego. Nije čudo da ga je kritika satrala, gotovo jednoglasno – rock kritičari nisu znali što ih je snašlo, a rap poklonici razočarali su se svime, od banalnih tekstova do mnogih instrumentalnih dijelova koji su daleko ispod razine čak i 'rokerskih' pokušaja s albuma 'Tha Carter III', poput 'Playing With Fire' u kojoj je mažnjavao Stonese s velikim uspjehom.

Ipak, nije sve baš tako crno na tom 'Rebirthu' – singl 'On Fire' je odličan, 'Miami Vice' 80's-cheeze koji spaja moderni R&B-hip hop s eteričnim solažama, baš kao što je 'Drop The World' s Eminemom jako, jako zanimljiv spoj ritmičke avangarde i perkusionističke rock energije. 'Da Da Da' zvuči kao remiks B-strane Outkast (samo bez suvislog teksta, kao što naslov da naslutiti), a 'Knockout' je klasični komad modernog tinejdžerskog pop rocka, podebljan genijalnim vokalom Nicki Minaj

Kakav je to rock album na kojem stvari produciraju rap ikone kao što su Cool & Dre i J.U.S.T.I.C.E. League? Pa, nije rock, nego mješanac, u neku ruku pola-pola; ipak Wayne nije toliko lud da se odrekne publike koja ga je učinila najprodavanijim izvođačem 2008.

Eksperiment možda nije uspio u potpunosti, ali mogao je ispasti i puno, puno gore.

Ocjena: 5 / 10

Izdavač: Young Money