Ako je vjerovati pjesmama s povratničkog albuma 'Relapse', bavio se onime čime se bavi zabrinjavajuće velik broj njegovih sugrađana: šlagiranjem tabletama, u vjeri da mu one pomažu normalnom opstanku i nipošto ga ne pretvaraju u ovisnika o legalnim drogama, uz pozadinski soundtrack trljanja ruku nikad moćnije farmaceutske industrije.

Njegov novi album tako nastavlja teme i motive prijašnjih (osobne ispovijedi, društvena kritika, obiteljski utjecaji, celebrity obračuni), ali iz drugoga kuta, s pozicije novog, pomalo ostarjelog čovjeka, koji je i dalje jedan od tehnički najboljih repera na svijetu, samo što je odavno izgubio onaj dio čarolije, snage i utjecaja koji je imao kao najveći glasnogovornik fin de sièclea

Kako to onda Eminem zvuči danas, na kraju prvog desetljeća 21. stoljeća?

Iako je nepravedno današnjeg Marshalla Mathersa uspoređivati s onim iz doba kada je snimio album nazvan upravo tako, činjenica jest da su njegovi prvi albumi bili droga sama po sebi – ovaj se mora truditi da bi se nametnuo poput tablete zbog koje ćete se tresti u krizi ako je ne progutate barem jednom dnevno. Što i je bilo za očekivati, kao što je bilo za očekivati (iako su se svi nadali da neće biti baš tako) to da nakon čak pet godina s prvim singlom ponovi opet istu foru – 'ha-ha' uvod u priču koja je u osnovi prilično mračna. 'Ha-ha' zagrijavanje ovog je puta više iritantno nego istinski duhovito i provokativno, što 'We Made You' čini jednim od najgorih Eminemovih singlova svih vremena.

No što kada se iskoči iz recepta? Može li ova velika kutija tableta od CD-a uopće iskočiti iz recepta?

Činjenica jest da Dr. Dre (ovdje producent 99 posto materijala) i dalje radi iste beatove kakve radi zadnjih 10 godina, što ponekad funkcionira, a ponekad baš i ne; isto tako, činjenica je da je Eminemov lirski dio i dalje bridak, inteligentan i inventivno izveden u većini minutaže... Ali nešto tu nedostaje.

Ne, ne Slim Shady, koji se vratio i koji virka iz 'ozloglašene' '3 A.M', ispovijedi ubojice koju uspoređuju sa 'Stan', ali daleko, daleko je to od 'Stan'... Baš kao što 'My Mom' ponovo uranja u svijet loših utjecaja omražene mu majke – svijet koji je prije bio daleko intrigantnije i zabavnije portretiran, iako je ovdje konačno došao do zaključka: Ja sam svoja majka! Freud bi bio zadovoljan, jednako koliko i s 'Insane', pričom o seksualnom zlostavljanju koje je Em trpio od očuha.

'Relapse' nije loš album, ali je svakako najlošiji koji je Eminem do sada izbacio, što je dijelom skrivilo i njegovo suludo trajanje – nabiti pod jedan naslov čak 20 pjesama (uključujući skitove) ipak je pretjerivanje. Preambiciozno i bez jasnog kompasa, ali s dovoljno OK pjesama da ne bude totalno sranje. 'Relapse' je tako album kakav se 2009. godine i očekivao od genijalca koji je plafon dodirnuo prije gotovo cijelog jednog desetljeća. Drugim riječima, za jednog preuranjenog veterana 'Relapse' je solidan. Ali samo solidan.

Ocjena: 6 / 10

Izdavač: Aftermath / Interscope